Dragi svi...evo i ja da se javim. Citam non-stop, al nisam bas imala volje za pisanjem. Dragice svaka ti cast...ti si jedina ostala aktivna, kako u pisanju tako i u pomaganju novim zabrinutim mamama. Tuga me uhvati kad vidim koliko djece dolazi i dolazi sa ovom gadarijom od bolesti. Mi isto nikako na zelenu granu. Jos smo pod remicade-om. Uzimamo lubor i salazopyrin i borimo se. Skoro su dvije godine kako smo na Remicade-u i tek sad se mozda vide neke naznake da je bar mrvu stalo. Eto nije ujutro vise ukocen. I to smatramo uspjehom. Dobili smo mrenu na lijevom oku, al je vid za sada 100%. Dr. H je radio shober test i on je katastrofa (23 cm). Sad je tako kako je, na bolje nemoze ici sto se kicme tice. Tako da zahvaljujem Bogu na ovome i molim se da ovako ostane. Planiramo uskoro u toplice, a u medjuvremenu se borimo sa silnom papirologijom od doktora do doktora. Bili smo kod neurologa, kod psihologa idemo jednom mjesecno. I jos svasta nesto...morat cu napisati usporko pa prepisati tu
Drzite se svi skupa, posebice nove mame. Jer ako necete vi tko ce? pusa 
