Afte - nepredvidive i neugodne
Autor:Marija Sović, dr. stom. objavljeno u broju 45 (12/05)
http://www.vasezdravlje.com/izdanje/clanak/810/ Afte su bolest mlađe populacije, pojavljuju se najčešće od 10. do 19. godine, s tendencijom ponavljanja tijekom života
Mnogi su osjetili neugodu koju sa sobom nose afte, jedna od najčešćih bolesti oralne sluznice koju nazivamo još recidivirajuće (koje se ponavljaju) oralne ulceracije, odnosno recidivirajući aftozni stomatitis.
Od tog poremećaja pati velik broj ljudi diljem svijeta, čemu svjedoči velika pojavnost u općoj populaciji - od 10 do 25 posto. Samo u Europi 17 posto pučanstva boluje od aftoznih ulceracija. Bolest je češća među ljudima višeg socio-ekonomskog statusa, kod žena i osoba koje su pojačano izložene stresu, a katkad je posrijedi obiteljska predispozicija. Čudno, ali iznimno je rijetka u pušača.
Afte su općenito bolest mlađe populacije, najčešće se javljaju u dobi od 10. do 19. godina, ali s tendencijom ponavljanja tijekom života. Takva priroda bolesti, kao i nepredvidiv početak i intenzitet, čine afte vrlo neugodnom, često teško snošljivom bolešću.
Pravi uzrok njihova nastanka je nepoznat, međutim, postoje neki predisponirajući činitelji, u koje svrstavamo:
anemiju zbog nedostatka željeza, folata i vitamina B skupine
neutropeniju (smanjenje broja neutrofilnih leukocita u krvi)
lokalnu traumu
alergijska stanja
emocionalni stres
fizičku iscrpljenost
usporen protok u krvnim žilama epitela
metaboličke poremećaje
hormonalne poremećaje te
kronične bolesti koje dovode do imunodeficijencije, tj. slabljenja funkcije imunološkog sustava.
Izgled i smještaj karakteristični
Aftozne promjene javljaju se samo na oralnoj sluznici kao okrugle, jasno ograničene bolne ulceracije plitkog, nekrotičnog, žućkastog dna i blago uzdignutih crvenih rubova. U pravilu se uvijek pojavljuju na tzv. nefunkcionalnoj sluznici (sluznica obraza, jezik, podjezični prostor), a na mastikatornoj ili funkcionalnoj sluznici (zubno meso, tvrdo nepce) javljaju pojedinačne (solitarne) afte koje ne ubrajamo u autoimuni poremećaj.
Solitarne afte predstavljaju pojedinačni prekid kontinuiteta epitela oralne sluznice, a najčešće nastaju zbog njezine ozljede. Riječ je o okruglim, nešto udubljenim promjenama, sa žučkastim dnom i crvenim rubom. Poprilično su bolne te izazivaju oteklinu i bol regionalnih limfnih čvorova. Prije pojave solitarne afte javljaju se simptomi poput svrbeža ili pečenja sluznice, a u neposrednoj okolini razvija se reaktivna upalna reakcija. Solitarne afte za nekoliko dana spontano zacjeljuju. Međutim, pravilnim terapijskim pristupom može se ublažiti pojava neugodnih simptoma i skratiti vrijeme cijeljenja. Taj pristup podrazumijeva primjenu površinskog anestetika, kortikosteroidnih obloga i vitamina B skupine, te ispiranje antiseptičkom otopinom i čajem od kadulje ili kamilice koji smiruju upalu.
Male, velike i herpesu slične
Ovisno o veličini i broju, kao i izgledu ulceracija, afte dijelimo na:
Male ili minor afte - Najčešće su i javljaju se u čak 80 posto slučajeva. To su plitka oštećenja s crvenim rubom, promjera manjeg od jednog centimetra, smještena na rubu jezika i obraznoj sluznici. Istodobno se može javiti jedna afta ili nekoliko njih. Bolne su jer sežu u dubinu sluznice do sloja u kojem ima mnogo osjetnih tjelešaca. Traju oko sedam do 14 dana i spontano zarastaju bez ožiljka. U nekih oboljelih javljaju se kontinuirano tijekom nekoliko uzastopnih mjeseci (stalno nastaju nova oštećenja), pa ih nazivamo habitualne afte.
Veliki aftozni vrijed na donjoj usni (slika preuzeta iz: Atlas Oralnih bolesti, naklada SLAP)
Velike ili major afte - Rjeđe su i javljaju se kod oko 10 posto populacije. Najčešće su smještene na usnama, bočnim rubovima jezika, obraznoj sluznici te mekom nepcu i resici (uvula). U usporedbi s malim aftama, veće su od jednog centimetra u promjeru i brojčano ih je manje. Karakteriziraju ih upalna reakcija, oteklina, povišena tjelesna temperatura, povećana sedimentacija itd. Prodiru dublje u vezivno tkivo, zbog čega dolazi do razaranja živčanih okončina, pa za razliku od malih, nisu bolne. Međutim, zbog dubljeg prodora, treba tri do šest tjedana da zarastu, nakon čega ostaje ožiljak.
Herpetiformne afte - Dobile su naziv zbog sličnosti kliničke slike oštećenja kod herpesa. Karakterizira ih velik broj sitnih oštećenja (do 100) koja se međusobno stapaju i izrazita bolnost, jer nastaju na jako upaljenoj podlozi, najčešće na podjezičnoj i obraznoj sluznici. U slučaju herpetiformnih afti pojačano je izlučivanje sline, a gutanje i govor su otežani. Traju sedam do 14 dana.
Zbog liječenja je izuzetno važno razlikovati afte od herpesa. Naime, kod afti se primjenjuju kortikosteroidi, koji se kod herpesa ne smiju davati jer djeluju imunosupresivno na T-limfocite (odgovorni za staničn-i imunitet koji je najvažniji u obrani od virusa i gljiva). No, danas je jasno da ih s herpes simplex virusnom infekcijom veže jedino naziv.
Karakteristika svih oblika afti, a ujedno i jedan od dijagnostički važnih kriterija u razlikovanju od oralnih oštećenja uzrokovanih herpes simplex virusom (HSV), njihov je smještaj. Afte se nikad ne javljaju na koži i već spomenutoj funkcionalnoj sluznici, tj. nepcu i zubnom mesu. Herpes se javlja na koži lica, a rijetko u usnoj šupljini, a kad se i pojavi, to je uglavnom na tvrdom nepcu, tj. na funkcionalnoj sluznici.
Ono po čemu se može razlikovati herpes simplex od afti jesu početak bolesti i klinički izgled. Naime, herpes provocira prehlada, a javlja se i u sklopu infekcijskih bolesti, psihotraume i izmijenjenih imunoloških uvjeta, dok afte nisu vezane uz te fenomene.
Što se tiče kliničkog izgleda, herpesna oštećenja nastaju prskanjem mjehurića, a afte su oštećenja pravilnog, kružnog ili ovalnog oblika, crvenog ruba i žutog dna.
Liječenje afti - Uključuje lokalnu ili sustavnu primjenu kortikosteroida, imunostimulacijsku i vitaminsku terapiju. Ponajprije se nastoji spriječiti bol primjenom površinskih anestetika te ispiranjem različitim tekućinama, nakon čega slijedi smirivanje upale uporabom kortikosteroida, te pospješivanje epitelizacije i podizanje otpornosti organizma.