Neznam dali sam postavila na pravo mjesto,ali važno je pročitati.






Za pravilan razvoj djeteta vrlo je važno da mu stvorimo topao
i ugodan dom i da ga znamo pravilno odgajati.
Možemo slobodno reći da je obitelj prva škola za život u kojoj
dijete stječe osnovno znanje o ljudima, o njihovim međusobnim
odnosima i o životu i njegovim problemima. Tu stječe prva
iskustva koja će kasnije u životu primijeniti. Zato je i odgoj
djece u obitelji jedan od najtežih i najodgovornijih zadataka
svakog člana obitelji.
Razmaženo dijete
Najčešća i najteža pogreška u odgoju djece jest popustljiv
odgoj i maženje. Razmaziti dijete ne znači često ga milovati i
pokazivati mu ljubav i nježnost, već pretjerano ga pomagati i
posluživati, te umjesto njega obavljati sve one zadatke koje
ono može već samo izvršiti.
Razmažena djeca vrlo brzo pokazuju posljedice maženja. Oni
postaju samovoljni, nesamostalni, sebični, preosjetljivi, a
često i nedruževni jer ih ne puštaju u društvo vršnjaka. Bježe
od sistematskog rada, izbjegavaju dužnosti i uvijek traže tko
će ih umjesto njih izvršavati. Takva djeca mogu trpjeti i od
raznih neuroza, npr. noćnog straha, noćnog mokrenja u krevet,
grickanja nokata, mucanja i sl.
Prestrogo odgajanje
Kad roditelji izgube strpljenje s razmaženim i hirovitim
djetetom, često prelaze na strogost, uvjereni da će se stanje
popraviti.
Strog ili autoritativan odgoj primjenjuju i oni odgajatelji
koji žele brzo i bez razmišljanja postići poslušnost, a i oni
koji svoje dijete ne vole jer im predstavlja teret, pa su
prema njemu nestrpljivi i nasilni.
Previše strog odgojitelj dijete terorizira, zastrašuje pa i
fizički zlostavlja. Uz to je sklon da djetetu predbacuje
njegove mane i pogreške, viče na dijete i nadzire svaki njegov
čin. Na takav odgoj dijete može reagirati na dva načina. Ili
se otvoreno suprotstavlja odgajatelju tj. prkosi mu i svađa se
s njime ili zauzima naoko pasivan stav iza kojeg se krije
neprijateljstvo i nepovjerenje prema odgajatelju.
Previše strogo i grubo odgajana djeca izmišljaju razna
obrambena sredstva da bi izbjegli kaznu i neprilike. Takvo je
sredstvo npr. laž, lukavstvo, osvetljivost itd.
Osim toga, grubo odgajana djeca postaju i sama gruba,
neljubazna, otresita, bezobrazna i okrutna.
U lošem odgoju rijetko nalazimo samo jednu odgojnu pogrešku,
već se odgojne greške obično kombiniraju. Tako uz maženje ili
previše strog postupak vidimo još i neprestano zanovijetanje,
međusobno uspoređivanje djece i nesiguran odgoj, tj. čas
popustljiv, čas strog, čas ljubazan, a čas hladan stav prema
djetetu.
Posljedice neispravnog odgoja vide se već u djetinjstvu. Krivi
odgoj obeshrabruje dijete, čini ga nesamostalnim, koči njegov
osjećaj za zajednicu i dovode ga do toga da izbjegava dužnosti
i rad.
Uspjeh u odgoju postići ćemo samo onda ako smo samokritični
prema svojim odgojnim pogreškama, ako u dijete imamo
povjerenja i ako ga volimo.
Da bismo ga što prije osamostalili, moramo ga učiniti
nezavisnim, tj. moramo mu omogućiti da samostalno obavlja sve
one dužnosti koje, razmjerno u svojoj dobi, može već samo
obavljati. Uz to ga treba sistematski hrabriti i ulijevati
povjerenje u njegove sposobnosti. Po potrebi treba mu i
pomoći, ali nikad se ne smiju djetetove dužnosti u cijelostu
preuzeti na sebe.

Roditeljski autoritet



Ukoliko dijete u svojim roditeljima uvijek vidi uzor, koliko
ih cijeni i poštuje, toliko će ih i slijediti. A to znači da
roditelji moraju imati određeni autoritet. Čuvati svoj
autoritet znači odgajati u ljubavi.
Ljubav u odgoju stvara vedro životno raspoloženje, takvu će
ljubav vraćati i djeca roditeljima, a preko njih i ljubav
prema čovjeku i prema zemlji u kojoj žive i prema društvu u
cjelini. Očuvati autoritet znači odgajati u poštivanju dječje
ličnosti. Roditelji se prema djetetu trebaju odnositi kao
prema budućem čovjeku, a ne vrijeđati ga, ponižavati te
ugušivati njegove osjećaje, samostalnost, inicijativu i
životnu aktivnost, a istovremeno postavljati pred njega
zahtjeve i obaveze koje je dužno izvršavati.
Roditelji će imati autoritet ako budu dosljedni u svojim
odgojnim postupcima. Moraju biti strpljivi, taktični, ali u
prvom redu dosljedni. Dosljednost roditelja znači miran i
sređen život, pa je time i dijete pošteđeno od raznih
iznenadnih ispada, svađa i nesporazuma između roditelja.
Imati autoritet znači svestrano se brinuti za dijete. Dijete
stječe povjerenje u svoje roditelje ako neprestano osjeća da u
njih nailazi na oslonac uvijek, pa i onda kada griješi, kada
mu je teško. Djeca će poštovati svoje roditelje ako osjete da
su odnosi u obitelji prema svima dosljedni. Starije dijete ne
podnosi pretjeranu brigu za najmlađe te se u njega javlja
ljubomora. U pojedinim obiteljima previše cijene muško dijete,
što sve štetno djeluje na roditeljski autoritet.
Rušenje autoriteta roditelja
U nekim obiteljima ruši se autoritet tako što se nejednako
postupa prema djeci, drukčije radi otac, drukčije majka, djed,
baka, tetka i dr. Autoritet roditelja se ruši kad dijete
osjeća da među njima vladaju razmirice, nesporazumi, trzavice
i druge negativne pojave. Sve to ruši mirnu obiteljsku
atmosferu, stvara nesigurnost i potištenost kod djeteta.
Djeca će poštovati roditelje ako u njima vide ljude koji se
pravilno odnose prema radu, prema društvu i društvenoj
zajednici.
Neki roditelji, opet, odnos prema djeci postavljaju s
»visoka«. Njihov je zadatak da zapovijedaju, a djeca da
slušaju. Ništa pogrešnije od toga! Takvi roditelji brzo gube
autoritet u očima svoje djece. Konačno, roditelji moraju svoje
postupke prilagoditi razvojnim fazama djeteta, na svoj način u
najranijoj dobi, u predškolsko doba, školsko doba, kao i u
dobi sazrijevanja i mladenaštva.
Snađu li se roditelji u tome, svoj će roditeljski autoritet
prema djeci zadržati trajno, a ljubav djece bit će im uzvrat
za sve ono što su im za djetinjstva pružali.
Strpljenje i tolerancija u odgoju djece
Vrlo je jednostavno u odgoju djeteta samo zapovijedati i
braniti. Ali time nitko ne odgaja dijete, nego samo »dresira«.
Takozvano »dobro« dijete, koje revno sluša i udovoljava
zahtjevima roditelja nije još i dobro odgojeno. Dijete mora
samo spoznati što je dopušteno, a što zabranjeno, što je
dobro, a što zlo. A to je moguće postići polaganim i
strpljivim radom. Roditelji u tome mnogo griješe. Ne
razmišljaju o uzroku neke pojave, nego nastoje da se te pojave
dijete silom riješi. Zabranjuju, viču, čak i tuku, a takvi
postupci mogu samo ustaliti negativnu pojavu. Tu nema ni
strpljivosti ni trpeljivosti u odgoju. Griješe roditelji koji
odmah oštro, često i nepravedno, reagiraju na učinjene greške.
Bolje je strpjeti se neko vrijeme. Dijete ima mogućnosti da i
samo o tome razmisli, osjeća potrebu da se povjeri
roditeljima, a time stječe povjerenje u svoje vlastite snage.
Ako roditelji neposredno reagiraju na grešku, dijete se ne
snalazi, roditelji i sami ne djeluju razumno, te ga ponizuju,
a ono se u tom času osjeća osamljeno, brani se, javlja se
otpor. Dijete nije shvatilo svoju grešku, te se takvih grešaka
neće osloboditi ili će paziti da ih pred roditeljima ne čini.
Time nismo postigli što smo htjeli.
Dajte djetetu njegovo slobodno vrijeme
Neki roditelji neprestano »sjede« za vratom svog djeteta.
Svaki pokret, svaka igra, gotovo svaka misao pod kontrolom je
roditelja. Tako je život djeteta ispunjen neprestanim
tutorstvom, gdje treba i ne treba. Dijete gubi svoje »ja«,
koje tako želi izraziti i vanjskim oblicima.

Takvo dijete postaje nesamostalno te se u njega pojačava
osjećaj manje vrijednosti, a mnoga postaju razdražljiva i
nervozna.
Dijete ne voli biti samo i bez roditelja. Povjerenje u
roditelje daje mu sigurnost da izvrši mnoge zadatke koje se
bez oslonca na roditelje ne bi usudili izvršiti. Ali dijete
želi od vremena do vremena i da samuje, da ga nitko ne dira i
da se nitko ne miješa u krug njegovih interesa.
Tako se razvija samostalnost kojoj se teži. Zamislite sebe da
ste pod neprestanom prismotrom drugih i da su vam oduzeti
satovi vaših intimnih raspoloženja! Slično je i s djetetom.
Način na koji roditelji koriste svoj autoritet ima veliki
utjecaj na djetetov odnos prema svim autoritetima sa kojima će
se susretati. Zato bi trebali mudro iskoristiti svoju moć, uz
mnogo ljubavi i brige, uz jasne granice i pravedne
posljedice. Morate biti svjesni da zanemarivanje djece i
njihove sigurnosti mogu biti vrlo štetni. Isto tako ako se
sami ne pridržavate pravila koja ste postavili ili se
iživljavate na djeci, rezultati mogu biti katastrofalni.
Roditelji se trebaju jako truditi kako bi postali tip ljudi
koje će dijete poštovati i htjeti slušati. Ako svoj autoritet
dobro iskoristite, otvarate svojoj djeci vrata uspjeha.

10 zlatnih pravila za odgoj djece


http://www.nasa-obitelj.com/hr/obitelj/ ... djece.html

Za sve vas jedan poklon

Osmijeh na dar

Osmijeh ne stoji nista, a djeluje cudesno. Obogacuje onoga kome je upucen, a ne osiromasuje onoga tko ga daje. Bljesne poput munje, ali sjecanje na nj moze trajati zauvijek. Nitko nije toliko bogat ni toliko siromasan da bi ga mogao sebi uskratiti i svatko njime dobiva. Osmijeh donosi srecu u kucu, pozdrav prijatelju, pomoc pri sklapanju posla. On je odmor umornome, putokaz izgobljenome, suncana zraka zalosnome i najbolji prirodni lijek protiv ljutnje.

Ali, ne moze ga se kupiti, namoliti, posuditi ili ukrasti, jer vrijedi zapravo jedino kad ga se poklanja. A nitko i ne treba osmijeh toliko kao oni kojima se i ne moze pokloniti vise nista drugo.

Vjerujte u svoje dijete, tako će i dijete naučiti vjerovati u sebe.

Koliko god se često čini teškim, nađite vremena samo za sebe. Važno je naći vrijeme kada možemo biti sami s partnerom, ali i vrijeme izvan obiteljskih i partnerskih obaveza. Iako je to često teško organizirati, posebice dok je dijete vrlo malo, možda postoji prijateljica koja bi Vam htjela pričuvati dijete na pola sata. I tada, osjetite što Vam je potrebno i učinite to za sebe. Zadovoljan čovjek je i bolji roditelj.

Saslušajte bez prekidanja i dozvolite da vam dijete pokaže osjećaje – dobro je da Vam dijete pokaže ako je uplašeno, veselo, tužno, ako se boji, ako je ljuto, ako joj/mu je teško. Prvo pokažite razumijevanje i da prihvaćate osjećaje koje pokazuje, a tek poslije kada osjetite da je vrijeme i da nije prerano ohrabrite dijete. Nekada nam je vrlo teško suzdržati se, pogotovo kada je dijete tužno, od ohrabrivanja i riječi kao što su «Bit će sve u redu, ne plači, ti to možeš,..», međutim za razvoj djeteta u zadovoljnu i životno vještu osobu važno je:

1. Iako nam je teško vidjeti da je naše dijete tužno, izdržati i podržati ga slušanjem, držanjem za ruku, ne ispitivati odmah već jednostavno biti uz dijete dok plače i u tišini mu biti podrška za izražavanje emocija,

2. Nakon što se dijete na ovaj način osjeti zaštićeno i sigurno iz Vas te otpusti dio boli, vjerojatno će Vam i samo ispričati što se dogodilo. Ako to ne učini potaknite ga nenametljivim pitanjima. Ako ne želi, recite mu da Vam je važno i da mu želite biti podrška o čemu god da se radilo i ako zatreba poštujte to, te ga upitajte kasnije.

3. Odraslima se ponekad učine uzorci dječjih tuga nevažni, sitnice. Važno je da razumijemo da je dječji svijet u tom trenutku drugačiji i da prihvatimo da se oni tako u ovom trenutku osjećaju.

Ako Vam se nešto neugodno dogodi i dijete to primijeti na Vama, nemojte ga štititi riječima «Ne, sve je redu.» Pokazujte pred djetetom osjećaje, ali na način i u onoj mjeri koja je primjerena dobi djeteta. Pokazivanje Vaših osjećaja kazuje djetetu da je u redu tako se osjećati.

Isti princip razgovora primijenite i sa partnerom/partnericom. To može postupno vaše odnose i ukupni obiteljski život učiniti još toplijim i ljepšim.

Pokažite osjećaje i prihvatite njegove/njene osjećaje čak i kada Vam se ne sviđaju. To ne znači da se slažete sa nekom situacijom, već da prihvaćate osjećaje i čovjeka sa njegovim doživljavanjem i možda različnošću. No, ne prihvaćajte agresivan NAČIN izražavanja osjećaja koji Vas ugrožava.

Ako imate dojam da će Vašem partneru/partnerici ovakvo pokazivanje osjećaja biti strano, započnite postupno i češće sa ugodnim osjećajima.

Sretno!

Kako odgojiti delikventa

Ovo je naravno sve suprotno od onoga što treba činiti u odgoju djece... znači kako NE odgajati svoje dijete. Mislim da može pomoći u nekim složenijim situacijama...

Kako odgojiti delikventa

1. Počnite od rane dobi davati djetetu sve što poželi. Na taj način će odrasti u uvjerenju da mu je cijeli svijet dužan pružiti lagodan život.

2. Kada dijete pokupi ružne riječi, smijte mu se. Mislit će da je baš simpatičan. To će ga također ohrabriti da nauči još „simpatičnije“ riječi koje će vas kasnije rušiti s nogu.

3. Nemojte ga nikad upućivati u duhovne stvari. Čekajte da postane punoljetan i neka „donese vlastitu odluku“.

4. Izbjegavajte koristiti riječ pogrešno. Ona bi u djetetu mogla izazvati osjećaj krivice. Tako će kasnije, kad bude uhićen zbog krađe automobila, vjerovati da se cijeli svijet okrenuo protiv njega.

5. Pokupite za djetetom sve što ostavi razbacano u SVOJOJ bližoj i daljoj okolini: knjige, cipele i odjeću. Činite sve umjesto njega, tako će naučiti odgovornost uvijek prebaciti na drugoga.

6. Dopustite djetetu da pročita sve što mu dođe u ruke. Pazite da posuđe kojim se služi bude sterilizirano, ali mu zato dopustite da mozak hrani smećem.

7. Redovito se svađajte u nazočnosti djece. Tako se neće šokirati kada vam se obitelj na kraju raspadne.

8. Dajte djetetu novaca koliko želi. Nemojte mu nikada dopustiti da sam zaradi. Zašto se mučiti poput vas?

9. Zadovoljite sve njegove prohtjeve za hranom, pićem i udobnošću. Neka svaka njegova želja bude za vas zapovijed. Uskraćivanej bi moglo dovesto do opasnih frustracija.

10. Ako se sukobi sa susjedima, profesorima ili policijom, uvijek budite na njegovoj strani. Oni svi imaju predrasude prema vašem djetetu.

11. Kada stvarno dođe u nepriliku, ispričajte se u svoje ime: „Nikada ništa nisam mogla učiniti za njega!“

12. Pripremite se za život pun tuge i boli. Najvjerojatnije ćete ga imati.

Dječiji ispadi bijesa

http://www.vrtic-maslacak.belisce.net/f ... /bijes.htm