Pozdrav
Mislim da je svaka osnovana udruga nastala iz potrebe za rješavanjem pitanja koje pojedinac sam ne može riješiti. O kakvim problemima se radi nije ni bitno. Bitno je da se ljudi na taj način ujedinjuju u grupu koja je sama po sebi snažnija od pojedinca jer djeluje kao javna organizacija, a takvim vidom ujedinjavanja lakše je pronaći rješenje za bilo koji problem, "jer je više glava pametnije od jedne".
Smatram da je najveći problem svake udruge financiranje, jer se radi o neprofitnoj organizaciji. Treba se izboriti za sredstva iz proračuna jedinica lokalne samouprave, s opravdavajućim razlozima. Treba osmisliti program djelovanja što možda i nije neki problem za humanitarne udruge, jer je raznih vidova načina pomoći onima kome je potrebna.
Drugi problem koji se javlja u praksi je neaktivnost članova.
Od članova se očekuje da aktivno sudjeluju u radu, prisustvuju sastancima, donose odluke, na svaki mogući način utječu na ostvarivanje zacrtanih ciljeva, koriste poznanstva, utjecaj u društvu, pridonose edukaciji ostalih članova u području za koje su stručni itd.
Samim tim je vrlo korisno imati "šareno" članstvo, kao i više obrazovane članove radi gore spomenutog. Naravno, da je jednostavnije rješavati neki pravni problem ako sastanku prisustvuje i član diplomirani pravnik, ili rješavanje računovodstvenih zavrzlama kao imate člana vrsnog ekonomistu itd itd.
Ako izostane djelovanje članova, udruga sama po sebi gubi smisao.
Članovima treba probuditi svjest o tome kako mogu pomoći udruzi i koliko će njihovo djelovanje pridonijeti dobrobiti i njima i ostalim članovima udruge, kao i ostvarenju zadanih ciljeva, te kako udruga i ostali članovi mogu pomoći njima i na koji način.
Ako se u tome svi angažiraju, mislim da nema straha pred nijednim zadatkom.
Ovo je samo moje mišljenje i viđenje stvari. Volio bih čuti i ostale komentare.
|