Uveitis može biti granulomatozni (egzogeni) ili negranulomatozni (endogeni). Ovaj poslednji je mnogo češći. Bolest je obično unilateralna a znaci i simptomi su slični kod oba tipa, jedina razlika je u intenzitetu. Neophodna je rana dijagnoza i terapija da bi se sprečilo formiranje zadnjih sinehija.
Negranulomatozni (endogeni) uveitis
U većini slučajeva negranulomatozni uveitis ima na izgled spontani početak, međutim on je u tesnoj vezi sa reumatoidnim artritisom. Negranulomatozni uveitis javlja se kod skoro 10% bolesnika od reumatoidnog artrita. Promene se prvenstveno nalaze u irisu i cilijamom telu ali se ponekad promene mogu naći i u horioideji. Egzacerbacije uveitisa uvek se javljaju istovremeno sa egzacerbacijama reumatoidnog artrita.
Početak bolesti je nagao i manifestuje se jakim bolom, crvenilom konjunktive, fotofobijom i oštećenjem vida. Postoji izražena cirkumkornealna injekcija, uzrokovana dilatacijom krvnih sudova u predelu limbusa. Uz pomoć specijalne lampe sa prorezom i lupe mogu se videti fini beli precipitati na zadnjoj površini kornee. Pupila je sužena a u prednjoj komori mogu se zapaziti kolekcije fibrina. U slučaju da postoje zadnje sinehije pupila je nepravilnog oblika i ne reaguje na svetlost.
Lokalnim i opštim lečenjem koritkosteroidima tok bolesti se znatno skraćuje. Za smanjivanje bola preporučuju se tople obloge. Ukapavanjem u obolelo oko 2% rastvora atropina dva puta dnevno može se sprečiti formiranje zadnjih sinehija i ublažiti fotofobija. Recidivi su česti ali je prognoza dobra.
Granulomatozni (egzogeni) uveitis
Granulomatozni uveitis uvek je posledica invazije mikroorganizama, najčeše Mycobacterium tuberculosis i Toxoplasma gondii, mada se uzročnici retko kad mogu dokazati. Može biti zahvaćen bilo koji deo uvealnog trakta ali je predilekciono mesto horioidea.
U odnosu na negranulomatozni uveit, tok granulomatoznoig uveita je uvek neprimetan i podmukao, bol i crvenilo oka su minimalni, ali su zato trajna oštećenja oka vrlo teška. Početak je tih, zapaža se samo lako difuzno crvenilo konjunktive. Zbog zamućen ja staklastog tela i oštećenja retine, oštećenje vida može biti mnogo jače izraženo nego što bi se očekivalo s obzirom na prividno blagi tok bolesti. Bolovi su slabi ili ih uopšte nema dok je fotofobija samo lako izražena. Pupila je normalnog oblika i veličine sem u slučaju postojanja zadnjih sinehija kada je neznatno uža i nepravilnog oblika. Pregledom pod lupom ili uz pomoć svetiljke sa uzanim prorezom mogu se na zadnjoj površini kornee zapaziti pretipkati koji ipo izgledu podsećaju na loj. Prednja komora može biti zamućena, često postoje nodularne promene na irisu i zamućenje staklastog tela. Pri oftalmoskopskom pregledu sveže promene na horioidei imaju žućkastu boju.
Lečenje je obično bez većeg uspeha pošto se retko kada može identificirati uzročnik. Primenom atropina pupilu stalno držati dilatiranu. Udružena sistemska oboljenja lečiti na odgovarajući način. Prognoza u odnosu na očuvanje vida je loša.
Odgovorni autori: Dr Henry Brainerd, profesor medicine Dr Marcus A. Krupp, profesor medicine Dr Milton J. Chatton, profesor medicine Dr Sheldon Margen, profesor medicine
Članak: Dr Daniel Vaughan
_________________ Anita Moorjani "Ponovno rodjena"
|