|
Mjerenje tjelesne temperature
Tjelesnu temperaturu se ispravno mjeri u mirovanju jer ju svaki tjelesni napor lako povisuje. Između dva mjerenja ne bi se smjelo piti topla pića.
Normalne vrijednosti tjelesne temperature kreću se između 36,2° C i 37,2°C.
Tjelesna temperatura ovisi i o temperaturi okoline što je posebno izraženo kod najmanje djece. Najčešće i najpoželjnije ju je mjeriti „ispod pazuha".
Kod dojenčeta i male djece temperatura se može mjeriti i u stražnjici. Tako izmjerena tjelesna temperatura je za pola stupnja viša od one izmjerene pod pazuhom. U djece se ne savjetuje mjerenje tjelesne temperature u ustima i pod jezikom. Ukoliko se to ipak učini, mora se znati da je tako izmjerena tjelesna temperatura u prosjeku 0,2°C do 0,3° C viša od one izmjerene pod pazuhom.
O povišenoj tjelesnoj temperaturi, govorimo kada je tjelesna temperatura mjerena pod pazuhom iznad 37,2°C, mjerena u uhu iznad 37,5°C i izmjerena u čmaru iznad 38°C.
Regulacija tjelesne temperature
Visina tjelesne temperature se tijekom dana mijenja i za cijeli stupanj. U pravilu, najviša je navečer, a najniža ujutro.
Tjelesna temperatura je posljedica stvaranja topline u organizmu i odavanja topline u okolinu. Normalnu tjelesnu temperaturu i reakciju tijela na temperaturne podražaje nadzire termoregulacijski centar u mozgu. On radi kao termostat.
Tjelesna temperatura se može povisiti zbog poremećene funkcije termoregulacijskog centra čija se termostatska točka "podigne" na višu razinu. Najčešći uzrok tog "podizanja" je zaraza, infekcija nekim mikroorganizmom (virusi, bakterije), ali i različiti alergeni, tumorski proteinski materijal, neki lijekovi...
Pri nastanku povišene tjelesne temperature razlikujemo dvije faze. U prvoj organizam pokušava tjelesnu temperaturu povisiti do visine termostatske točke. Bolesniku je hladno, drhti, blijed je, ima hladne okrajine i osjeća se loše. Tijekom te faze tegobe olakšavamo pokrivanjem. U drugoj fazi, kada tjelesna temperatura doseže termostatsku točku bolesnik se osjeća bolje, nije mu zima, obrazi mu postaju crveni, koža vruća. To je vrijeme kada treba mjeriti tjelesnu temperaturu! To je također vrijeme kada ju možemo početi snižavati.
Cilj snižavanja povišene tjelesne temperature je smanjivanje subjektivnih tegoba (glavobolje, bolova u mišićima, povećana razdražljivost) i sprječavanje febrilnih konvulzija u osjetljive djece.
Da li je povišena tjelesna temperatura opasna?
U narodu je opće prihvaćeno mišljenje kako je povišena tjelesna temperatura opasna jer škodi organizmu, a najgore je da može oštetiti mozak. To nije točno!
Povišena tjelesna temperatura ljudskom organizmu nije opasna - osim u rijetkim izuzecima, te ukoliko se sami pogrešno liječimo. Moramo biti svjesni da u organizmu postoje zaštitni mehanizmi koji štite tijelo od pretjeranog dizanja tjelesne temperature. Većina stručnjaka, koja se bavi problemom povišene tjelesne temperature u djece, smatra da npr. zdrava djeca bez štete podnose i vrlo visoku temperaturu npr. 40°C - 41°C.
Usprkos svom uvjeravanju, ponekad je teško vjerovati da povišena tjelesna temperatura nije opasna, osobito ako roditelji dožive da im dijete ima napad grčeva u febrilitetu - konvulzije.
Da li je povišena tjelesna temperatura možda korisna?
Povišena tjelesna temperatura je važan obrambeni odgovor organizma. Ona je bolesnikov saveznik u borbi s uzročnicima bolesti. Pri povišenoj tjelesnoj temperaturi se snažno zaustavlja i sprječava razmnožavanje uzročnika bolesti, smanjuje njihova aktivnost i štetnost. Povišena tjelesna temperatura istovremeno oporavlja, poboljšava i potiče funkciju imunološkog, tj. obrambenog sustava. Povećava se djelotvornost onih stanica koje se bore s uzročnicima bolesti. To je posebno važno kod virusnih bolesti, jer protiv njih nemamo učinkovitih lijekova. Zbog toga povišenu tjelesnu temperaturu se ne treba snižavati po svaku cijenu.
Tjelesna temperatura je jednostavan i prilično pouzdan pokazatelj ukupnog stanja organizma. Ona djelomično može i pomoći pri procjeni ozbiljnosti bolesti. Opasne infekcije rijetko prolaze s tjelesnom temperaturom nižom od 38°C. Povećanje temperature preko 40°C, naročito u dojenčeta, ozbiljno je upozorenje i zahtijeva pregled liječnika. Pri praćenju i ocjenjivanju učinaka liječenja pomaže promatranje krivulje tjelesne temperature.
Kada povišena tjelesna temperatura može biti opasna?
Povišena tjelesna temperatura može biti opasna za bolesnike sa ozbiljnim srčanim bolestima. Povišenjem tjelesne temperature za jedan stupanj Celzija rad srca se ubrza za 15 do 20 otkucaja u minuti što dodatno opterećuje bolesno srce. Tako povišena tjelesna temperatura može pogoršati i stanje bolesnika s disajnim tegobama. Povišena tjelesna temperatura ubrzava disanje jer su potrebe za kisikom veće. Povišena tjelesna temperatura može biti opasna i u bolesnika s upalom ili oštećenjima mozga i ovojnica. Njima prijeti edem (oteklina) mozga što dodatno oštećuje moždane stanice. Povišena tjelesna temperatura iznimno može biti opasna u djece koji su sklona febrilnim konvulzijama. U 1% - 2% te djece povišena tjelesna temperatura može uzrokovati dugotrajne grčeve ( epileptični status ) koji traju 30 i više minuta kada se oštećuju moždane stanice i ugrožava život djeteta. Zato svako dijete s konvulzijama mora pregledati liječnik.
Konvulzije se u pravilu pojavljuju na početku bolesti, kada temperatura raste. Iako je tijekom kasnije bolesti tjelesna temperatura obično viša konvulzije se rijeđe javljaju. Konvulzije se rijetko pojavljuju pri temperaturi nižoj od 38,5°C.
Povišena tjelesna temperatura pospješuje procese metabolizma u organizmu i povećava potrebu za tekućinom. Na to se mora misliti pri njezi i prehrani bolesnika s povišenom tjelesnom temperaturom. Povišena tjelesna temperatura također može biti opasna kod trudnica jer lako uzrokuju prerani porod, a može štetiti i razvoju ploda.
Na što moramo posebno obratiti pažnju ukoliko dijete ima povišenu tjelesnu temperaturu?
Povišena tjelesna temperatura sama po sebi nije opasna!
Najčešće je bezopasna i bolest koja ju je prouzročila.
Promatrajte svoje dijete kada je zdravo i kada je bolesno. Promatrajte dijete i tijekom spavanja. Uočite i zapamtite kako se uobičajeno ponaša u takvim situacijama. Obratite pozornost na svaku promjenu. Važan je podatak o sličnim bolestima u okolini. Važan je i podatak u utjecaju lijekova-antipiretika na povišenu tjelesnu temperaturu. Tjelesna temperatura se počne snižavati 30-60 minuta po uzimanju lijeka, padne najniže nakon 2-3 sata i nakon 4-6 sati opet poraste. Povišena tjelesna temperatura prosječno se snizi za 1 do 2° C. Rijetko pada na posve normalne vrijednosti. U pravilu, brže i značajnije pada pri virusnim nego pri bakterijskim upalama što je za liječnika vrlo važan podatak. Ako povišena tjelesna temperatura ne prelazi 38,5-39°, dijete je pri tome živahno i ne izgleda jako bolesno, dobro pije, dobro mokri, možemo počekati s posjetom liječniku i započinjanjem ciljanog liječenja. To se odnosi na dijete starije od tri mjeseca koje je do tada bilo zdravo. Budite oprezni ako na simptomatsko liječenje nema odgovarajućeg odgovora, ako povišena tjelesna temperatura traje duže od 3 dana, te ako se djetetovo stanje pogoršava. Ako vam se učini da je dijete ozbiljno bolesno, tada ne odgađajte odlazak liječniku.
Simptomatsko liječenje povišene tjelesne temperature
Pri nastanku povišene tjelesne temperature razlikujemo dvije faze. U prvoj organizam pokušava tjelesnu temperaturu povisiti do visine termostatske točke. Bolesniku je hladno, drhti, blijed je, ima hladne ekstremitete i osjeća se loše. Tijekom te faze tegobe olakšavamo pokrivanjem. U drugoj fazi, kada tjelesna temperatura doseže termostatsku točku bolesnik se osjeća bolje, nije mu zima, obrazi mu postaju crveni, koža vruća. To je vrijeme kada treba mjeriti tjelesnu temperaturu! To je također vrijeme kada ju možemo početi snižavati. Cilj snižavanja povišene tjelesne temperature je smanjivanje subjektivnih tegoba (glavobolje, bolova u mišićima, povećane razdražljivosti) i sprječavanje febrilnih konvulzija u osjetljive djece.
Kod djece obično nije potrebno snižavati tjelesnu temperaturu nižu od 38,5°C - mjereno pod pazuhom, osim ako bolesnik nema neke posebne smetenje.
Povišenu tjelesnu temperaturu možemo snižavati:
- općim mjerama i postupcima
- prirodnim metodama
- lijekovima
Opće mjere i postupci:
1. Bolesnik s povišenom tjelesnom temperaturom treba više tekućine zbog promjena metabolizma i znojenja. Isušivanje (dehidracija) dodatno povisuje tjelesnu temperaturu. Bolesniku se zato nudi više tekućine. Pri tome treba poštovati njegov osobni izbor. Napitke mu nije potrebno podgrijavati, a najbolje mu prija tekućina sobne temperature. Može piti i običnu vodu!
2. Bolesnik treba biti lagano obučen u odjeću od prirodnih materijala (pamuka) koja dobro upijaju vlagu i lako predaju suvišnu toplinu u okolinu. Temperatura sobe neka bude 20-22°C.
Prirodne metode:
1. Mlačne kupelji. Odrastao bolesnik treba leći, a dijete golo položimo u kadu, napunjenu vodom temperature 36-37°C. Potom je postupno hladimo dodavanjem hladne vode do temperature 29-34°C. Nakon nekoliko minuta bolesnik izlazi iz kade, dobro se obriše i obuče u svježu odjeću. Ne bojte se da će se po takvom postupku bolest još više pogoršati!
2. Mlačni oblozi. Bolesnik se svuče i ovije plahtom koju smo prethodno namočili u mlačnu vodu i potom ocijedili. Preko vlažne, ovijemo ga i u suhu plahtu i pričekamo nekoliko minuta. Postupak možemo ponoviti 2-3 puta, nakon čega bolesnika obrišemo obučemo i položimo u postelju.
3. Prebrisavanje mlačnom vodom ili tuširanje. Voda neka bude temperature između 29 i 32°C. Namočenom krpom ili spužvom bolesnika postupno obrišemo po cijelom tijelu. Postupak možemo ponoviti više puta.
Nikako ne smijemo upotrebljavati previše hladne vode. Velika razlika između tjelesne i temperature vode veliki stres za bolesnika. U tom se slučaju krvne žile s površine kože stisnu što slabi odavanje previsoke temperature, a time i hlađenje. Moramo biti svjesni da je snižavanje povišene tjelesne temperature fizikalnim hlađenjem vrlo brzo, ali kratkotrajno. Zbog toga se često mora kombinirati s antipireticima. Ukoliko je povišena tjelesna temperatura uzrokovana hipertermijom fizikalno hlađenje je metoda izbora za snižavanje.
Lijekovi - antipiretici:
Antipiretici su kemijska sredstva koja djeluju na termoregulacijski centar u mozgu. U njemu snižavaju termoregulacijsku točku čime postupno snižavaju tjelesnu temperaturu.
U dječjoj dobi u prvom redu se koriste lijekovi koji sadrže paracetamol u količini 10-15 mg/kg tjelesne težine svakih 4-6 sati. Ukoliko se pravilno koristi, u usporedbi s drugim antipireticima, ima najmanje neželjenih djelovanja. Za sigurno korištenje važno je da se ne smije prekoračiti propisana doza. Posebno oprezni moramo biti u novorođenčeta i dojenčeta do 3. mjeseca kod kojih se primjena antipiretika izbjegava. Njihova jetra je nezrela pa slabo razgrađuje i izlučuje lijek zbog čega on zaostaje u tijelu i može djelovati štetno. Stoga te lijekove ne smijemo nekontrolirano koristiti u bolesnika s ozbiljnim bolestima jetre i bubrega. Najbolje je ako imamo lijek u obliku tableta, tekućine (sirupa) ili čepića (supozitorija).
Učinkovit antipiretik je i acetilsalicilna kiselina, koja je osnovna tvar u Andolu ili Aspirinu. Budući ima više neželjenih učinaka - nekih vrlo opasnih - ne preporuča se za korištenje u djece mlađe od 16 godina. acetilsalicilna kiselina može uzrokovati želučane smetnje, krvarenja, alergijske reakcije i astmatične napadaje. Može uzrokovati i Reyov sindromom koji je po život opasan, a oštećuje jetra i mozak. Budući se ta komplikacija češće javlja u dječje doba, osobito u gripi i vodenim kozicama, Aspirin u pravilu u dječjoj dobi ne koristimo, osim ako to nije neophodno potrebno.
Pored klasičnih antipiretika, koriste se i lijekovi iz skupine nesteroidnih antireumatika. Oni osim antipiretičnog (protutemperaturnog) i izrazito analgetičnog (protiv bolova) imaju i antiflogistično (protuupalno) djelovanje. U toj su skupini npr. Ibuprofen, Brufen, Dalsy i Voltaren. Antipiretska svojstva su im slična kao i klasičnih antipiretika, ali imaju jače analgetsko i protuupalno djelovanje, što je važno kod reumatskih bolesti. Imaju brojne neželjene učinnke od kojih su neki, kao što krvarenja iz probavnog sustava, vrlo opasni. U posljednje vrijeme sve se više govori o njihovom štetnom djelovanju na srce i krvne žile. Te lijekove ne preporučamo u prvoj godini života, kao ni u bolesnika s bolestima jetre i bubrega. Ne savjetuje se niti trudnicama, dojiljama i astmatičarima.
Moramo znati da se povišena tjelesna temperatura snižava prolazno. Dok traje osnovni uzrok koji povisuje tjelesnu temperaturu ona će se uvijek iznova opet podići. Zato se možemo opravdano pitati da li je liječenje povišene tjelesne temperature potrebno?
UPAMTITE! ANTIBIOTICI NISU LIJEKOVI ZA SNIŽAVANJE POVIŠENE TJELESNE TEMPERATURE!
Postupak kod febrilnih konvulzija (grčeva tijekom temperature, fras)
Dijete se u napadu "zgrči", ne odaziva se, "okrene oči", stisne šake i trese se.
- okružite ga jastucima da se ne ozljedi
- položite ga na bok da se ne uguši ako će povraćati
- svucite ga i hladite s mlačnim ovojima i brisanjem
- u čmar mu dajte čepić za snižavanje temperature
- ako je dijete već imalo grčeve, a liječnik je propisao posebni lijek za smirivanje grčeva, dajte taj lijek u čmar i grčevi će prestati.
Dijete mora pregledati liječnik: ako se grčevi pojave prvi put, ako se učestalo ponavljaju, ako su jednostrani, ako traju više od jedne minute i ne prestaju. Posebno opasni su dugotrajni grčevi koji traju duže od 30 minuta. U tom je slučaju neophodno liječenje u bolnici.
Njega bolesnika s povišenom tjelesnom temperaturom
Osoba s povišenom tjelesnom temperaturom treba pojačanu njegu. To podrazumijeva primjerenu prehranu, svakodnevnu osobnu higijenu, brigu o stolici i primjereno uređenje okoliša. Hrana mora sadržavati dovoljno tekućine, mora biti bogata vitaminima i bjelančevinama. Najbolje prijaju razni čajevi, juhe i kompoti. Ne preporuča se preslatka ili hrana koja napinje ("napuhava") kao niti previše mlijeka. Hrana se nudi u manjim obrocima, više puta na dan.
Kada osobu s povišenom tjelesnom temperaturom mora pregledati liječnik?
• ako je smetena, ne odaziva se na pozive, ima grčeve, guši se ili ne može doći do zraka
•ako temperatura naraste uz tešku zimicu i tresavicu. Zimica ukazuje obično na ozbiljnije bolesti, prije svega bakterijskog uzroka koje je potrebno dodatno liječiti (npr. upala pluća, upala mokraćnih puteva...)
•ako je dijete mlađe od 3 mjeseca i ima povišenu tjelesnu temperaturu iznad 38°C. Dojenče u toj dobi rijetko odgovara na infekciju s povišenom tjelesnom temperaturom
•ako je osoba imunokompromitirana (npr. liječi se citostaticima, odstranjena mu je slezena...)
•u svih bolesnika sa temperaturom iznad 40°C
•ako povišena tjelesna temperatura ne padne nakon 3-5 dana. Kroz to vrijeme, u pravilu, prođe većina bezopasnih virusnih, samoizlječivih bolesti.
• ako tjelesna temperatura nakon prethodne normalizacije i poboljšanja opet poraste na visoke vrijednosti. Taj je porast obično posljedica komplikacija što može procijeniti i riješiti liječnik.
Nema razloga da s djetetom ili odraslom osobom, kojemu nije ozbiljno pogoršano opće stanje, samo zbog povišene tjelesne temperature, ured noći tražite liječnički pregled. Bolje je idući dan posjetiti liječnika koji dijete dobro poznaje i može Vam pružiti najbolji savjet.
_________________
dobar dan... ja sam stara Dragica ...samo igram za tim ozdravljenje pa otud broj 1:-)
|
