ČETIRI SVIJEĆE

Četiri svijeće gore polako.


Ako dobro poslušaš čut ćes kako razgovaraju.

Prva kaže: ”Ja sam MIR! Nitko ne može sačuvati moje svijetlo. Ja mislim da ću se ugasiti.” Njezin plamen postade manji i manji i konačno se svijeća ugasi.

Druga kaže: ”Ja sam POVJERENJE! Ja se najbrže gubim tako da nema smisla da dalje gorim.” Kad to reče lagani vjetrić puhnu i svijeća se ugasi.

Treća svijeća kaže: ”Ja sam LJUBAV! Nemam više snage. Ljudi me ignoriraju ne shvaćajući koliko sam važna. Zaborave čak voljeti one koji su im najbliži.” …i tako se ugasi i treća svijeća.

Tada dođe jedno dijete i vidi, da tri svijeće više ne gore. ”Jao, pa zašto više ne gorite?” Dijete se rastuži…

Onda reče četvrta svijeća: ”Ne boj se, dok ja gorim možemo sve ostale svijeće opet upaliti. Ja sam NADA!”

Sa sjajnim očima dijete uzme svijeću nade i upali ostale tri.

Nek plamen nade ostane uvijek s nama …

…. Tako ćemo zauvijek očuvati povjerenje, mir i ljubav!

Sve najljepše za Advent mir, povjerenje, ljubav i nada.

Vjerujem u anđele
Neka se mlada žena vraćala autom s posla. Vozila je pažljivo jer je auto bio nov novcat, dan ranije kupljen pretežno muževljom ušteđevinom. On se dugo mnogočega odricao da bi si mogao takvo što priuštiti. Na jednom osobito prometnom križanju ona je bila pomalo neodlučna i najzad je udarila svojim blatobranom u branik jednog drugog automobila.
Nesretnica je udarila u plač. Kako će to reći mužu? Vozač drugog automobila bio je ljubazan, ali je zahtijevao da razmijene podatke. Žena je tražila dokumente u velikoj žutoj omotnici.

Pronašla je komad papira. Čvrstim muškim rukopisom na njemu je pisalo: „U slučaju prometne nesreće... sjeti se, dušo, ja volim tebe, a ne auto!“

Toga se trebamo sjetiti svi i uvijek. Važni su ljudi, a ne stvari. Koliko toga poduzimamo da sačuvamo stvari, strojeve, kuće, poduzeća, materijalne pothvate! Kad bismo toliko vremena i pažnje posvetili ljudima, svijet bi drukčije izgledao.
Morali bismo pronaći vremena da saslušamo jedni druge, da se gledamo u oči, da zajedno plačemo, da se hrabrimo, da se smijemo, šetamo.
Pred Boga ćemo doći s ljubavlju, a ne sa stvarima, odjećom, niti s ovim tijelom.