Za početak:

- kompletna krvna slika KKS ( s akcentom na leukocite, hemoglobin, trombocite)
- sedimentacija SE ( marker upale koji sporo pada)
- C reaktivni protein CRP (marker upale, naglo raste, naglo pada)
- anti-streptolizinski titar AST-O (da se isključi infekcija beta hemolitičkim streptokokom grupe A tj BHSA)

kad već postoji sumnja na artritis...

- antinuklearna anti-tijela ANA (titar veći od 1:160 smatra se pozitivnim i ukazuje na potrebu češćih kontrola očiju). Ova pretraga se može obaviti samo u nekim bolnicama npr. Rebro
- reuma faktor RF (pozitivan ukazuje na teže prognoze, vjerojatno nasljedan artritis, no privremeno nalaz može biti povećn zbog neke infekcije)
- Latex,Waler-Rose

prilikom lječenja prate se:

- proteinogram (imunoglobulini Igg, Igm, Ige..)
- hepatogram (jetrene probe AST,ALT, GGT..)
- kreatinin

genske pretrage (oko 1000kn u laboratorijima u bolnici):
- HLA tipizacija (važniji su HLAB27, HLADR1, HLADr4..)

ANA (Anti Nuklearna Anti-tijela)
dr. Harjacek smatra da je titar ispod 1:160 negativan.

Pozitivan rezultat implicira češće okulističke kontrole, jer je znatno veća pojava uveitisa kod ANA pozitivnih, no uveitis se može pojaviti i kod ANA negativnih.

Mnogi zdravi ljudi su ANA pozitivni. 90-95% oboljelih od lupusa su ANA pozitivni.

ANA je promjenjiv rezultat, ali jednom pozitivan se smatra trajno pozitivnim.

Pretraga se može obaviti na Rebru i Vinogradskoj bolnici. U principu ako je negativan, rezultat je gotov za 3 dana, inace ide dalje na analizu pa se ceka jos nekoliko dana.

RF - Reumatoidni faktor - protutijela koja se sakupljaju u sinoviju zglobova.

U skoro 80% slučajeva reumatoidnog artritisa (odraslih) krvne pretrage otkrivaju reumatoidni faktor, premda on nije uvijek specifičan za reumatoidni artritis i može se prikazati i u krvi oboljelih od drugih bolesti.

Kod djece je RF uglavnom negativan. Ukoliko je pozitivan upucuje na tezu prognozu bolesti (seropozitivan poliartrtis slican reumatoidnom artritisu odraslih)


RF
Reumatoidni faktori (RF) su obično protutijela iz grupe IgM. Osjetljivost testa za dokazivanje reumatoidnog faktora kod reumatoidnog artritisa varira od 30% u studijama na zdravoj populaciji do 70-80% u studijama na hospitaliziranoj populaciji, gdje su bolesti obično ozbiljnije.
Referentne vrijednosti:
Muškarci i žene: ≤ 14 IU/ml
Povišeno:
Povišeni RF titar specifičan je za dijagnozu reumatoidnog artritisa i češći je kod bolesnika s brzo napredujućim propadanjem zglobova te kod bolesnika s ekstraartikularnim pojavama kao što su subkutani reumatski čvorovi. Ipak. RF predstavlja nespecifičan test, te može biti pozitivan kod 1-5% zdrave populacije s niskim titrom, i kod 15-20% starijih osoba s kroničnim oboljenjima. Pozitivan RF može se također vidjeti kod autoimunih reumatskih bolesti kao i kod ne-reumatskih stanja s promjenjivom učestalošću: SLE, Sjörgen sindrom, subakutni bakterijski endokarditis te druge bakterijske infekcije, infektivni hepatitis, kronične bolesti jetre, kronične aktivne bolesti pluća, parazitne i virusne infekcije.

Sedimentacija eritrocita označava brzinu kojom eritrociti padaju na dno epruvete s krvlju pacijenta. Što je sedimentacija brža, teža je upala. Sedimentacija može biti visoka i u mnogim drugim stanjima, ali nije ista kod infekcije, upale i tumora.

Kod djece se smatra normalnom do 15.

CRP C-reaktivni protein
Visoke razine CRP-a indikator su akutne upale.

Sedimentacija puno sporije pada (vraca se u normalu) od CRP-a.

IMUNOGLOBULIN M (IGM)

B limfociti izlučuju imunoglobuline M(IgM) kao primarni odgovor na antigen. IgM ne prolazi kroz placentu, a sintetizira se pet dana nakon rođenja.

Imunoglobulin M (IgM) je prisutan na površini gotovo svih nezrelih limfocita B. Najefikasnije je u obrani organizma od bakterijskih zaraza.

REFERENTNE VRIJEDNOSTI:
400 - 1 600 mg/L

DIJAGNOSTIČKA ZNAČAJNOST:
javlja se kod virusnog hepatitisa i infekciozne mononukleoze, kod reumatskog artritisa, kod kroničnih hepatocelularnih bolesti.

IMUNOGLOBULIN G (IGG)
Plazma stanica proizvodi protutijela, bjelančevine nazvane IMUNOGLOBULINI (Ig). Imunoglobulini su kompleksne proteinske molekule koje predstavljaju specifično ubojito oružje imunog sustava protiv bilo kojeg stranog tijela. Oni bivaju otpušteni i putuju krvnom plazmom sve dok ne naiđu na antigen kojeg prepoznaju i unište. Imunoglobulini su velike molekule u obliku slova Y. Razlikujemo više tipova kao što su IgG, IgM, IgA, IgE itd. Međutim, za imunost su najznačajniji IgG.

Imunoglobulin G (IgG) je najzastupljeniji imunoglobulin u izvanstaničnoj tekućini i serumu. To je jedini imunoglobulin koji prolazi placentalnu barijeru. Antitijela IgG klase stvaraju se kao odgovor na antigene većine bakterija i virusa, te topljive proteinske antigene kao što su razni toksini.

REFERENTNE VRIJEDNOSTI:
Muškarci i žene:
IgG 7 – 16 g/L

DIJAGNOSTIČKA ZNAČAJNOST:
javlja se kod autoimunih bolesti, kod sarkoidoze, kod kroničnih jetrenih bolesti, kod infekcija, mijeloma, kod hipogamaglobulinemije, limfoidne neoplazme, opekotina, nefrotskog sindroma, a može biti i nasljedna.

IMUNOGLOBULIN E (IgE)

Najčešće se određuje u slijedećim slučajevima:
• Atopijske alergije
• Parazitne infekcije
• Imuno-deficijencije
• Wiskot – Aldrichovog sindroma
• Aspergiloze
• IgE mijeloma

Sinteza iumunoglobulina E (IgE) odvija se uglavnom u respiratornom i probavnom traktu, te u limfnim čvorovima. Pelud ili grinje stimuliraju B- limfocite na stvaranje specifičnog imunoglobulina (IgE) na mjestu ulaza u organizam. Za vrijeme sljedećeg kontakta polivalentnog antigena sa senzibiliziranom specifičnom stanicom, stanica se degranulira te se oslobađaju medijatori upale koji uzrokuju simptome peludne groznice, astme ili atopičnog ekcema.

Alergija se može odnositi na nekoliko vrsti imuno-reakcija, uključujući i hiperosjetljivost prvog tipa. Tada tijelo postaje preosjetljivo te izlučuje imunoglobulin E (IgE), određeni tip antitijela za tipične proteine.

Preosjetljivost tipa 1 se očituje u pretjeranoj aktivnosti mastocita i bazofila pod utjecajem imunoglobulina E (IgE), što uzrokuje različite simptome:

-od onih benignih (dobroćudnih), poput curenja nosa, kašlja, kihanja...
-do onih koji ugrožavaju život, poput anafilaksije i anafilaktički šok.

Referentne vrijednosti:
Djeca <1 godine: <15 kIU/L
Djeca 1 – 5 godina: <60 kIU/L
Djeca 6 – 9 godina: <90 kIU/L
Djeca 10 – 15 godina <200 kIU/L
Odrasli: <100 kIU/L

Povišeno:
Povišene vrijednosti IgE mogu se naći u atopičnom dermatitisu, sezonskoj peludnoj groznici te u nekim stanjima nasljedne imunodeficijencije, naročito u slučaju imunodeficijencije staničnog imunog sustava.

C2 i C4 komplementi
http://rheumatology.oxfordjournals.org/ ... l/39/2/133

C2 Decreased
Pyogenic infections (especially Streptococcus pneumoniae)
Extremely decreased Lupus-like disease

C4 Decreased with normal C3
C4 deficiency, immune complex disease, hereditary angioedema, cryoglobulinemic vasculitis Pyogenic infections (especially
Streptococcus pneumoniae)

C4 Decreased with increased C3
Active SLE, serum sickness, immune complex disease, infective
endocarditis, chronic hepatitis Pyogenic infections (especially
Streptococcus pneumoniae)

Anti-CCP antitijela

po ovoj studiji uvijek negativni kod zdrave djece
http://www.termedia.pl/magazine.php?mag ... e=ABSTRACT

Pozdrav,

znam da se u Švicarskoj jednom godišnje ponavljaju nalazi za ANA i Rf te ako su jednom bili negativni ne znači da će bit stalno.
Nas više dr nije slao da to ponovimo, a prošlo je više od godine dana.

Točno i jednom pozitivni smatraju se trajno pozitivnim...

HLA tipizacija

HLA antigeni sastavni su dio membrane leukocita (human leukocyte), gdje su najviše zastupljeni, dok ih na ostalim stanicama tijela ima znatno manje (najmanje na površini živčanih stanica). Koriste se u transplantaciji tkiva i organa kao pokazatelj snošljivosti između primaoca i davaoca. Nalaze se na 6. kromosomu i to na više lokusa: A, B, D, DR. Utvrđena je povezanost između antigena HLA i nekih bolesti kao što su: psorijaza, dijabetes Tipa I, multipla skleroza, reumatske bolesti.
Za psorijazu su značajna dva antigena: HLA B13 i HLA B17. U istih je bolesnika nađen i antigen HLA DR7 i HLA Dr1 te HLA C6.
Juvenilni dijabetes melitus je povezan s antigenima HLA DR3 i DR4.
Multipla skleroza za HLA B7 i HLA DR2.
Od reumatskih bolesti, HLA antigen B27 je u ankilozantnom spondilitisu zastupljen od 90-100%.
Reumatoidni artritis se povezuje s prisutnošću antigena HLA DR1; HLA DR4 i HLA B27.U oboljelih od Reiterove bolesti učestao je antigen HLA B27 i HLA B35.
Kod bolesnika s sistematskim eritemskim lupusom učestala je pojavnost antigena HLA B8 i HLA DR3.
Najveću vrijednost ima određivanje antigena HLA B27. Određujemo ga kod ovih slučajeva: u bolesnika s križoboljom, posebice mlađih muškaraca, nepoznate etiologije. U bolesnika s križoboljom u čijoj obitelji ima oboljelih od ankilozantnog spondilitisa. U slučajevima križobolje s negativnom radiološkom obradom. U djece i omladine s poteškoćama na zglobovima. Određivanje antigena HLA ima važnost u pronalaženju genetički predisponiranih osoba (genetički marker) te u dijagnostici reumatskih bolesti, posebice kod nejasnih slučajeva. Stoga je određivanje antigena HLA sustava ušlo u kliničku praksu i postalo rutinska metoda, ali se ne koristi kao dijagnostički kriterij

Kate,

vidim da si napisala da se genske pretrage - HLA tipizacija
plaćaju oko 1000kn u laboratorijima u bolnici.
Važi li to još uvijek?

Kako često vi ponavljate sve te laboratorijske pretrage?

Nismo nikad obavili HLA t. (nije dr tražio), no dovoljno je jednom.

Tu info za cijenu znam zbog ove tužne priče s pokojnom novinarkom Anom Rukavinom... čula si možda tada za HLA tipizaciju tkiva.

Zvala sam laboratorij na Rebru, sve se može obaviti na uputnicu za dijete i kaže cijena bez uputnice je preko 10.000kn.
Trebalo bi pitati naše dr. što kažu..

Da, mi smo tipizaciju tkiva obavljali na Rebru i nismo plaćali ništa, al kako je pisalo da se plaća 1000kn nisam bila sigurna da je to to. Išli smo preko uputnice i mislim da smo platili nešto (malo) participaciju. Nalaz je bio ok. Znam da nalaze šalju kući poštom.