- MAPA WEBA
- PRAVA DJECE
- PRISTUPNICE
- KAKO DO NAS?
- ARHIVA DOGAĐAJA
- DONATORI
- KONTAKT
 
Hrvatski   English  
 
 
 
   
 
     
 
 
 

 Mnogobrojna pitanja i odgovori

 Može li prehlada pogoršati astmu?      

     Među nealergijskim pokretačima napadaja astme virusne prehlade najčešći su uzrok pogoršanja bolesti. Nakon nekoliko dana tipičnih simptoma prehlade "bolest se spušta na pluća", javlja se kašalj i sve teže disanje. Virusne prehlade u odraslih osoba mogu aktivirati astmu koja je godinama bila potpuno smirena. Bolesnicima kojima su pogoršanja tijeka astme često i redovito uzrokovana virusnim prehladama preporučuje se preventivno i zaštitno uvođenje lijekova za astmu već pri prvim simptomima prehlade.

 Mogu li se bolesnici s astmom baviti sportom?      

     U bolesnika s astmom preporučuje se bavljenje sportom i drugim tjelesnim aktivnostima. To je osobito važno u djece kako bi se dišni mišići što bolje razvili, a spriječio nastanak prekomjerne tjelesne težine radi fizičke neaktivnosti. Ako je fizički napor dokazan pokretač astme, preporučuje se prije napora uzeti odgovarajući lijek (bronhodilatator, antileukotrijen). U bolesnika koji su alergični na grinje pri odabiru sporta prednost treba dati sportovima na otvorenom prostoru. Osobama sa sezonskom astmom treba savjetovati izbjegavanje fizičkih aktivnosti na otvorenom prostoru u vrijeme cvatnje biljaka na čiju su pelud senzibilizirani. Bolesnicima s astmom ne savjetuje se ronjenje i padobranstvo.

 Postoji li povezanost astme i alergijskoga rinitisa?      

     To je vrlo česta pojava. Smatra se da oko 40% bolesnika s alergijskim rinitisom ima astmu, a da čak 90% bolesnika s astmom ima i alergijski rinitis. Alergijski rinitis često nekoliko godina prethodi astmi, pa se smatra izravnim čimbenikom rizika za razvoj astme. Čini se da je u bolesnika s aktivnim alergijskim rinitisom tijek astme teži, a da je za učinkovito liječenje astme neophodno istovremeno liječenje alergijskoga rinitisa.

 Može li se spriječiti razvoj astme u alergičnih osoba?      

     Smatra se da u bolesnika s alergijskim rinitisom, a bez astme, pažljivo liječenje rinitisa može spriječiti nastanak ili barem ublažiti njezin tijek. U cilju sprečavanja astme potrebno je poučiti bolesnike s astmom koji planiraju djecu o nužnosti izbjegavanja alergena i drugih pokretača astme tijekom trudnoće. To se odnosi na izbjegavanje poznatih alergena (grinje, peludi) i visoko alergogenih namirnica u prehrani trudnica i dojilja (školjke, račići, jagode i sl.). Osobito je važno nepušenje i izbjegavanje pasivne izloženosti duhanskom dimu. Slične mjere potrebne su i u djece s visokim rizikom astme (alergični roditelji ili značajna obiteljska sklonost). Valja istaknuti preventivne mjere smanjenja koncentracije grinja u domu takve djece (uklanjanje tepiha, zidnih tapeta, plišanih igračaka, pažljivo održavanje čistoće, primjena akaricidnih sredstava). U domu alergičnih osoba ne savjetuje se držanje kućnih životinja, osobito mačaka.

 Koji su klinički znakovi astme?      

     Klasično, astma se iskazuje napadajima otežanoga disanja, popraćenog kašljem, sviranjem u prsima (piskanjem, fućkanjem), nedostatka zraka i pritiskom u prsima. Napadaji se češće javljaju noću i pred jutro, različite su učestalosti, sukladno stupnju težine bolesti. U manje tipičnom obliku, napadi suhog nadražajnog kašlja mogu biti jedini znak astme. Na astmu treba posumnjati i u bolesnika koji imaju učestale prehlade, koje se redovito "spuštaju u pluća" i traju više od 10 dana.

 Što učiniti u slučaju pogoršanja bolesti?      

     Nužno je procijeniti stupanj pogoršanja. U idealnim okolnostima tu procjenu može provesti dobro educiran bolesnik s astmom. U protivnom Će to učiniti liječnik. Procjenu težine znakova bolesti olakšava uporaba mjerača vršnog protoka zraka (PEF mjerač). Radi se o maloj, jednostavnoj spravi kojom bolesnik mjeri veličinu protoka zraka kroz dišne putove u izdisaju. Izmjerene vrijednosti se uspoređuju s tabličnim normalnim vrijednostima za odgovarajuću dob, uzrast i spol. Ako je PEF u pogoršanju bolesti 60% - 80% očekivanih vrijednosti, potrebno je povisiti doze lijekova, a u slučaju PEF-a ispod 60% očekivane vrijednosti, ili manjim od 150 L/min, nužno je potražiti liječničku pomoć. Preporučuje se da bolesnik ima pisani plan postupaka koje valja provesti u slučaju napadaja astme.

 Što je astmatski napadaj?       

     Napadaj je akutno pogoršanje astme popraćeno ubrzanim i otežanim disanjem, piskanjem, kašljem i pritiskom u prsima. U težim napadajima bolesnik može biti i oznojen, uplašen, modrih usnica i prstiju. Slikovito se navodi da bolesnik s blagim ili srednje teškim napadajem astme govori u rečenicama, a onaj s teškim radi kašlja ili gušenja govori isprekidano, u riječima. Teže napadaje karakterizira ubrzan puls, nemogućnost fizičkih aktivnosti, uključujući i hodanje. Tijek zbivanja u napadaju astme je vrlo raznolik, ponekad vrlo brz, pa u nekoliko minuta može bolesnika dovesti u pogibeljno stanje

 Kako spriječiti astmatski napadaj?      

     Napadaji se najlakše sprečavaju učinkovitim izbjegavanjem pokretača, što se relativno rijetko postiže u potpunosti. Prilagodbe okoliša, osobito u slučaju profesionalne astme mogu imati vrlo velik značaj. Izuzetno je važna edukacija bolesnika u pravovremenom prepoznavanju najranijih znakova nastupajućeg napadaja astme i odgovarajućim terapijskim postupcima. Poučen bolesnik pravovremeno Će prepoznati početne znakove pogoršanja te Će prema ranijem dogovoru s liječnikom (najvredniji je pisani plan liječenja) povećati dozu lijekova i po mogućnosti spriječiti daljnje pogoršavanje napadaja.

 Kako se dijagnosticira astma?       

     Dijagnoza astme u tipičnim slučajevima nije teška. U postupku dijagnoze osobito su važni precizni podaci o bolesti koje liječnik dobiva od bolesnika. Na temelju ovih podataka postavlja se sumnja na astmu koja se potvrđuje (ili isključuje) rezultatima pretraga. U te pretrage ubrajamo spirometriju (mjerenje plućne funkcije), mjerenje vršnog protoka, kožno alergološko testiranje, moguću radiološku snimku prsnog koša i paranazalnih sinusa. U napadajima dijagnozu astme sugerira relativno tipičan fizikalni nalaz, tj. Nalaz koji liječnik otkriva slušanjem pluća pomoću stetoskopa.

 Što je spirometrija?      

     Spirometrija je metoda kojom se objektivno mjeri plućna funkcija, a daje podatke o plućnom kapacitetu i protocima u dišnim putovima, te daje uvid u stupanj neprohodnosti dišnih putova. Spirometrijski nalazi pomažu dijagnosticiranju astme, određivanju stupnja težine stabilne bolesti ili napadaja i modificiranju doze lijekova.

 Što je alergološko testiranje?      

     Ako podaci bolesnika sugeriraju da astmu uzrokuju čimbenici okoliša (alergeni), tu je pretpostavku potrebno potvrditi. To se provodi alergološkim testiranjem. Test se izvodi tako da se kapljica alergena nanese na kožu, najčešće prednje strane podlaktice, te se kroz nju koža ubode lancetom (ubodni ili prick-test). Pojava ograničenog otoka i crvenila kože na mjestu uboda označava pozitivan rezultat testa. Rezultat testa nužno je interpretirati u odnosu na podatke bolesnika. Česta je pogreška testiranje na velik broj alergena koji nemaju praktični značaj.

 Kako se astma klasificira prema težini?      

     Klasifikacija astme prema težini vrlo je korisna iz aspekta racionalnog liječenja ove bolesti. Prema smjernicama Globalne incijative za astmu (GINA) astma ima 4 stupnja težine. Najblaža je povremena (intermitentna) astma (GINA I). Trajna astma može biti blaga (GINA II), umjerena (GINA III) i teška (GINA IV). Ova se klasifikacija temelji na učestalosti simptoma bolesti te stupnju pogoršanja plućne funkcije koji se određuje spirometrijom ili uporabom PEF mjerača. Svaki stupanj težine astme liječi se odgovarajućim lijekovima, a pri svim stupnjevima provode se mjere izbjegavanja pokretača.

 Što je PEF-mjerač?      

     Hrvatski naziv za ovu napravu je "mjerač vršnog protoka zraka". To je mala, jednostavna naprava kojom bolesnik sam mjeri brzinu protoka zraka kroz dišne putove u izdisaju. Izmjerene vrijednosti se uspoređuju s očekivanom (predviđenom) vrijednosti za pojedinu osobu. Očekivane vrijednosti definirane su prema dobi, tjelesnoj visini i spolu bolesnika. Pri pogoršanju astme vrijednosti PEF-a se smanjuju.

 Pravilno mjerenje vršnog protoka zraka.      

     Vršni protok zraka (PEF) mjeri se specijalnim mjeračem koji sadrži mjernu skalu te indikator ispuhanih vrijednosti. Za dobro mjerenje potrebno je:
    1. vratiti indikator na nulu (lagano ga povući rukom do nulte vrijednosti)
    2. mjerač primiti rukama kao što se drži npr. frula (važno je ne blokirati izlaz zraka iz mjerača)
    3. duboko udahnuti zrak u pluća do granice nelagode
    4. snažno i brzo (što je moguće jače) izdahnuti u mjeračev usnik
    5. očitati vrijednost do koje je došao mjerač na skali (npr. 350)
    6. ponoviti mjerenje tri puta i zabilježiti najbolji rezultat
    7. Korisnici Astma Centra najbolji rezultat (samo broj, npr. 350) šalju SMS porukom na mobilni telefon 098/9701111. Uvijek šaljite SMS poruke s istog mobilnog uređaja, jer se Vaši podaci pamte prema broju telefona s kojeg stižu.

 Zašto nam pomaže mjerenje PEF-a?       

     Mjerenje vršnog protoka zraka je važno jer nam pravovremeno omogućuje uvid u pojavu suženja dišnih putova. To je prvi znak da se bolest pogoršava pa nam to omogućuje pravovremeno kontaktiranje liječnika i uzimanje adekvatne terapije.

 Kako znati koje su vrijednosti PEF-a normalne ?      

     Normalne (referentne, očekivane) vrijednosti PEF-a ovise o nekoliko parametara vezanih uz osobu. Na prvom mjestu to su spol, a zatim dob i tjelesna visina. Vrijednosti koje sami ispušemo uvijek se uspoređuju sa referentnim vrijednostima i ovisno o tome koliko su izmjerene vrijednosti lošije od očekivanih svrstavamo ih u tri zone.

Zelena zona: Vrijednosti izmjerenog PEF-a su u granicama normale (vrijednosti od 100% do 80% od očekivanih za dob, spol i visinu).
Žuta zona: Vrijednosti PEF-a su snižene. To je znak da se bolest pogoršava te da treba kontaktirati liječnika (vrijednosti su od 80% do 50% očekivanih za dob, spol i visinu).
Crvena zona: Vrijednosti PEF-a su izrazito snižene. Ovo je znak za hitno javljanje liječniku. (vrijednosti PEF-a ispod 50% od očekivane). Detaljni izračun zona za spol, dob i tjelesnu visinu vidi na www.astma.hr pod "Izračunajte svoj PEF" ili kliknite ovdje.

 Individualno određivanje zona       

     Postoji i drugi način određivanja zona. On je moguć tek nakon sustavnog mjerenja PEF-a i bilježenja vrijednosti u dnevnik. Vezan je za određivanje vlastite, apsolutno najbolje, vrijednosti PEF-a. Od apsolutno najbolje vrijednosti (najbolje ispuhana vrijednost u nekom periodu) određivanjem 80% te 50% vrijednosti istih postižu se vrijednosti vlastitih zelenih, žutih i crvenih zona. Ovako definirane zone puno su točnije za pacijenta i omogućuju precizan uvid u dinamiku njegove bolesti

 Što je to samozbrinjavanje astme?       

     Samozbrinjavanje uključuje nekoliko postupaka koji su neobično važni za dugotrajnu i učinkovitu kontrolu astme.
  • 1. Ispravno uzimanje lijekova.

  • Postiže se vježbom bolesnika pod kontrolom medicinskog osoblja u pravilnoj uporabi "pumpice", Diskusa ili nekog drugog raspršivača. Važno je izdahnuti do kraja, te uskladiti aktivaciju pumpice s početkom dubokog i snažnog, ne pretjerano brzog udisaja. Nakon udisanja lijeka preporučuje se zadržati dah desetak sekundi. Uporaba praškastih lijekova (diskus), nešto je jednostavnija i ne zahtijeva opisanu koordinaciju. U napadajima astme najučinkovitija je primjena lijeka u otopini pomoću kompresorskog ili ultrazvučnog inhalatora preko maske ili usnog nastavka.
  • 2. Mjerenje vršnog protoka (PEF)

  • PEF se mjeri najčešće ujutro i navečer, te u pogošanjima. Mjerenje se vrši svakodnevno, najbolje u isto vrijeme jer su vrijednosti podložne spontanim dnevnim varijacijama. Jutarnji PEF je uvijek lošiji od večernjeg. Mjerenje se vrši i u pogoršanju bolesti kako bi bolesnik mogao procijeniti težinu napadaja. Rezultati se bilježe u dnevnik vršnog protoka ili šalju SMS porukom u AstmaSMS Centar (098/9701111). Ovaj zapis pomaže liječniku u procjeni stupnja kontrole astme te nudi podatke o pogoršanjima bolesti, njihovim uzrocima, te učincima i primjerenosti liječenja.
  • 3. Razumijevanje načina djelovanja pojedinih lijekova

  • Svaki bolesnik s astmom treba imati uz sebe lijek za brzo prekidanje napada gušenja ("pumpica" salbutamola). Pri pogoršanju se preporučuje uzeti dva udaha lijeka za olakšanje disanja, a ako izostane značajnije poboljšanje potrebno je ponoviti postupak. Nastojte unaprijed dogovoriti plan postupaka i time izbjeći paniku koja dodatno otežava pravilno udisanje lijeka. Osnovni lijekovi (protuupalni) moraju se uzimati redovito, svakodnevno, u dozama koje su sukladne stupnju težine bolesti. Plan liječenja i hitnih postupaka sastavlja se individualno uzimajući u obzir dob, edukaciju, navike i suradljivost bolesnika te značajke njegove astme. Bolesnik mora znati da u hitnim stanjima ne pomaže uzimanje lijekova u obliku tableta ili kapsula, jer je početak njihovog djelovanja odgođen.
  • 4. Prepoznavanje i izbjegavanje uzroka astme

  • Uklanjanjem najčešćih alergena i iritansa iz bolesnikova okoliša može se spriječiti pogoršanje astme, te omogućiti liječenje manjim dozama lijekova. Preporuke za alergičare možete pročitati ovdje.

 Praćenje Astme praćenjem simptoma.      

     Osim praćenja PEF-a moguće je pratiti i ostale pokazatelje prisustva bolesti koji nam omogućuju još bolji uvid u težinu te stupanj kontrole bolesti. Ovakvo dopunjeno praćenje omogućuje lakšu reviziju terapije i samim time postizanje bolje kontrole bolesti. Najčešće se prate:
1. Prisutnost dnevnih simptoma; otežano disanje, suhi kašalj, zviždanje pri disanju, gušenje u naporu
2. Prisutnost noćnih simptoma: buđenje noću pred jutro zbog otežanog disanja ili kašlja
3. Potrošnja Ventolina: broj potisaka Ventolina uzetih u jednom danu

 Kako koristiti AstmaSMS – centar ?      

     Postupak za sudjelovanje je jednostavan.
Nakon svakog mjerenja vršnog protoka zraka, izmjerenu vrijednost (npr. 350) pošaljite SMS porukom na broj Astma-centra 098/9701111. To je sve. Podatke možete poslati iz doma, s posla, iz autobusa, pa čak i kada ste u inozemstvu, svejedno SMS-om ili Internetom.
Nakon prvog slanja vrijednosti PEF-a, poslat ćemo Vam vašu lozinku kako bi mogli pristupiti svojim poslanim podacima koji se bilježe na portalu SMS-centra. Prilikom pristupanja na portal korisničko ime je vaš broj mobilnog telefona. Kad god to želite, Vi i Vaš liječnik možete na Web stranicama SMS-centra pregledavati poslane podatke. Boljim poznavanjem kretanja Vaše astme i Vaš će liječnik moći bolje prilagoditi liječenje. Sudjelovanjem u projektu povremeno ćete moći primiti SMS-om i razne korisne obavijesti (npr. obavijest o početku polinacije, korisnim predavanjima, novostima u liječenju, itd.....).
Važno: vrijednosti PEF-a uvijek šaljite sa istog mobilnog telefona jer se vaš identitet definira brojem mobilnog telefona sa kojeg je vrijednost prvi puta poslana.
Dakle:
1. puhnite u PEF metar
2. upišite najbolju vrijednost u mobitel (samo broj) kao SMS poruku (npr. 350)
3. pošaljite vrijednost na broj mobitela 098/970 1111
4. nakon prvog slanja dobit ćete natrag poruku sa lozinkom
5. šaljite vrijednosti PEF-a minimalno ujutro i navečer
6. grafičko i statističko izvješće možete Vi ili Vaš liječnik pogledati na Astma-SMS portalu na način da upišete broj svog mobilnog telefona te dodijeljenu lozinku.

 Je li astmu moguće izliječiti?      

     S obzirom da se najčešće radi o naslijeđenom poremećaju koji uvjetuje kroničnu upalnu reakciju u dišnim putovima, astmu nije moguće izliječiti. Izbjegavanje pokretača astme i dobro odabrana terapija, ponajprije u cilju kontrole alergijske upale u dišnim putovima može astmu dugotrajno i učinkovito kontrolirati. Uspješna kontrola astme definira se kao:
1. Minimum simptoma uključivši noćne simptome (idealno bez simptoma),
2. Minimum pogoršanja (napadaja),
3. Odsutnost potrebe hitnih posjeta liječniku,
4. Minimalno uzimanje (idealno ništa) bronhodilatatora kratkog djelovanja,
5. Mogućnost normalnih aktivnosti, uključivši fizički napor,
6. Dnevna varijabilnost PEF-a manja od 20%,
7. Normalan spirometrijski nalaz,
8. Minimum nuspojava (idealno bez njih) tijekom liječenja.
Navedeni ciljevi mogu se postići trajnom poukom bolesnika i poticanjem suradnje bolesnika u postupku liječenja astme. Poukom se postiže bolja suradnja bolesnika što je s obzirom na dugotrajnost bolesti i njezin varijabilni tijek iznimno važno. Loša suradnja bolesnika, nedostatno poznavanje mehanizama i simptoma bolesti rezultira lošijom kontrolom bolesti, češćim pogoršanjima i hospitalizacijama, te lošijom prognozom bolesti. Problem suradnje osobito je izrazit u adolescenata i u mlađih muškaraca visoke stručne spreme.

 Koji su koraci u liječenju astme?      

     Akutne tegobe se u svim oblicima astme liječe prigodnom uporabom lijekova koji šire dišne putove (salbutamol). To su u povremenoj astmi ujedno i jedini lijekovi, dok se u trajnoj koriste i lijekovi za smirenje upale u dišnim putovima. Njihova doza raste sa stupnjem težine bolesti. Prednost se u svim slučajevima daje lijekovima za udisanje. Na svim razinama liječenja astme provode se mjere izbjegavanja pokretača astme te različiti edukacijski postupci. Neophodno je trajno provjeravanje stečenoga znanja, osobito glede načina uzimanja lijekova, prepoznavanja pogoršanja bolesti i hitnih postupaka samozbrinjavanja.

 Koliko je važna edukacija bolesnika s astmom?      

     Edukacija (pouka) bolesnika ključni je čimbenik dugotrajne učinkovite kontrole astme, dakle glavna preventivna mjera. Bolesnika valja poučiti o prirodi bolesti, o prepoznavanju pokretača i mjerama njihovog izbjegavanja, o oblicima liječenja, načinu primjene lijekova, te osobito o potrebi uporabe protuupalnih lijekova. S obzirom da je bolest dugotrajna, često doživotna, i pouka treba biti kontinuirana uz povremene provjere stečenih znanja. U svezi astme postoje brojne predrasude koje valja mjerama edukacije ukloniti. Edukacija se ostvaruje trajnim kontaktom bolesnika i njegovog liječnika, a poželjna je suradnja medicinske sestre, te ljekarnika. Najcjelovitija edukacija postiže se u specijaliziranim "astma-školama".

 Koje lijekove i kada uzimati?      

     Lijekovi za astmu načelno se dijele u dvije skupine. Prvu skupinu čine lijekovi koji šire dišne putove, tj. Olakšavaju simptome (simptomatski lijekovi). U drugoj su skupini lijekovi koji smiruju upalnu reakciju u dišnim putovima (protuupalni lijekovi). U svim oblicima trajne astme kombiniraju se lijekovi obje skupine. Ovo se kombinirano liječenje provodi do postizanja potpune kontrole bolesti (obično ne kraće od tri mjeseca). U slučaju dobre kontrole astme prestaje potreba za simptomatskim lijekovima. Valja istaknuti da je najčešća greška u liječenju astme propisivanje samo simptomatskih lijekova.

 Koji se lijekovi primjenjuju za akutno olakšanje simptoma (simptomatski lijekovi)?      

     U simptomatske lijekove ubrajamo 2-agoniste kratkog djelovanja (salbutamol), koji se rabi za brzo prekidanje akutnog napadaja, antikolinergike (ipratropij bromid). Način djelovanja ovih lijekova je opuštanje mišića dišnih putova. Ove lijekove treba primjenjivati inhalacijskim putem (udisanjem).

 Koji su lijekovi za dugotrajnu kontrolu astme?      

     U ovoj skupini je više lijekova. Cilj im je smirivanje upalne reakcije u dišnim putovima. Najjače djelovanje imaju inhalacijski kortikosteroidi koji se smatraju "zlatnim standardom" protuupalnih lijekova. Na tržištu ih je više, beklometazon, flutikazon i budezonid. Tu su još 2-agonisti dugog djelovanja (salmeterol), dugo djelujući teofilinski pripravci, dinatrij kromoglikat, te antagonisti leukotrijenskih receptora (montelukast). Treba naglasiti da se u težim oblicima astme (GINA III i IV) koriste dva ili čak tri osnovna lijeka od kojih je jedan obvezno inhalacijski kortikosteroid.

 Koje su najčešće nuspojave lijekova za astmu?      

     Kao i svi lijekovi i lijekovi za astmu imaju nuspojave, koje na sreću nisu osobito česte. Bronhodilatatori mogu uzrokovati nemir, lupanje srca i nesanicu, osobito kada se uzimaju često. Potreba za čestim udisanjem bronhodilatatora znak je aktivnosti bolesti te ukazuje na potrebu za protuupalnim lijekovima. Inhalacijski kortikosteroidi mogu uzrokovati promuklost te povećati sklonost gljivičnim infekcijama usne šupljine. Ova se komplikacija može spriječiti ispiranjem usta nakon udisanja lijeka ili primjenom komorica za udisanje. Česta je bojazan da dugotrajna primjena inhalacijskih kortikosteroida može usporiti rast i razvoj djeteta. Brojna ispitivanja dokazuju da dugotrajna dnevna primjena inhalacijskih kortikosteroida u srednje visokim dozama (800 mcg beklometazona, 400 mcg flutikazona) nema utjecaj na rast i razvoj djeteta. Antagonisti leukotrijenskih receptora (montelukast) i kromolin vrlo su sigurni lijekovi.

 Uzimam lijekove, no nije mi bolje. Zašto?      

     Više je mogućnosti za ovakvo stanje. Ako se izostave mogućnosti neadekvatne dijagnoze ili neprimjerenog odabira lijekova, najčešće osoba s astmom ne posvećuje dovoljno pažnje izbjegavanju pokretača, pa usprkos dobro odabranim lijekovima i dalje ima tegobe. Drugi relativno čest problem je nepravilno uzimanje lijekova. U astmi se lijekovi najčešće udišu, pri čemu je vrlo važna pravilna tehnika uzimanja lijeka. Uslijed loše tehnike uzimanja lijeka može se dogoditi da sav lijek ostane u ustima. Nadalje, bolesnici često u vlastitom odabiru lijekova uzimaju samo simptomatske lijekove jer im se čini da im protuupalni lijekovi ne koriste. U svim situacijama problem treba riješiti u razgovoru s liječnikom. Dobra pouka i suradnja bolesnika i liječnika mogu riješiti ove teškoće.

 Što je to imunoterapija (hiposenzibilizacija)?      

     Imunoterapija je učinkovit oblik liječenja alergijskih bolesti, alergijskoga rinitisa i astme. U ovom postupku bolesnik periodički dobiva injekcije rastućih koncentracija alergena na koje je osjetljiv s ciljem stvaranja otpornosti. Ovaj oblik liječenja primjenjuje se ako uobičajeno liječenje nije dovoljno učinkovito odnosno ako su smetnje dugotrajne, više-sezonske ili cjelogodišnje, što bi iziskivalo trajno uzimanje lijekova. Važno je imunoterapiju provoditi dobro standardiziranim pripravcima u ambulanti iskusnog specijalista kako bi se izbjegle moguće, ponekad i vrlo ozbiljne neželjene reakcije.

 Kakva je uloga klimatskoga liječenja u zbrinjavanju astme?      

     Uz danas dostupne vrlo djelotvorne lijekove za astmu značaj klimatskoga liječenja je znatno manji no ranije kada je izdvajanje bolesnika s astmom, osobito djece, iz nepovoljnog klimatskog i mikrookoliša bilo nužno za ublažavanje simptoma trajno prisutne astme. Treba istaknuti važnost odabira mjesta i vremena klimatskoga liječenja. Liječenje je indicirano u djece s loše kontroliranom astmom, podacima o čestim hospitalizacijama te lošoj suradnji bolesnika i obitelji u procesu liječenja. Lječilište je idealno mjesto za provođenje astma-škole.

 Što je "škola disanja"?      

     Škola disanja je organizirani tečaj edukacije bolesnika s kroničnim plućnim bolestima. Ako je tepčaj usmjeren samo bolesnicima s astmom često se rabi naziv astma-škola. Ovi programi organiziraju se za djecu i odrasle bolesnike, te članove njihovih obitelji. U školi disanja bolesnici s astmom upoznaju važne činjenice o naravi astme, pravilnom načinu uzimanja lijekova, pravilnom disanju, tehnici iskašljavanja i dijetetskim mjerama, te upoznaju postavke samozbrinjavanja. Pouka je usmjerena i psihološkoj podršci, s obzirom da bolesnika rješava nedoumica u svezi načina liječenja i ishoda bolesti, te ga pretvara u aktivnog sudionika u dugotrajnom postupku zbrinjavanja astme.

 Kako se izvode vježbe disanja?      

     Ovaj oblik edukacije najčešće provodi fizioterapeut specijaliziran za postupke u bolestima dišnog sustava. Bolesnika je potrebno poučiti o važnosti disanja ošitom (veliki pločasti mišić koji dijeli prsni koš i trbuh). Gibanjem ošita u smjeru gore-dolje povećava se vertikalni promjer prsnoga koša te se aktiviraju čitava pluća, osobito njihovi donji dijelovi. Ovakav način disanja zahtijeva manje snage i uspješno uklanja osjećaj gušenja. Važno je postizanje opuštenosti tijela u najpovoljnijem položaju (ležeći ili sjedeći). Time se smanjuje napetost u mišićima, što je preduvjet pravilne raspodjele mišićnoga rada. Preporuča se svakodnevno vježbanje, 3 puta po 15-30 minuta, kako bi se tijekom 6 tjedana postigao automatizam, odnosno nesvjesna uporaba naučenih vještina.