Hrvatski   English  
- MAPA WEBA
- PRAVA DJECE
- PRISTUPNICE
- KAKO DO NAS?
- ARHIVA DOGAĐAJA
- DONATORI
- KONTAKT
 
Free Page Rank Tool
 
   
 
   
 
 

 Reumatoidni artritis

 

    ARTRITIS predstavlja upalu jednog ili više zglobova, a karakteriziran je bolom, oteklinama, ukočenošću, i deformacijama sa ili bez smanjene pokretljivosti zglobova. Artritis uglavnom pogađa pokretne zglobove koljena, ručne zglobove, zglobove palčeva, skočni zglob i rame.
    Kod artritisa razlikujemo dva najčešća oblika - OSTEOARTRITIS I REUMATOIDNI ARTRITIS kod djece JUVENILNI IDIOPATSKI ARTRITIS.

 
    REUMATOIDNI ARTRITIS je upalna bolest vezivnog tkiva koja uzrokuje bol, otekline, ukočenost i gubitak
   funkcije zglobova te zahvaća ponekad i druge izvanzglobne strukture.
    Osim navedenih tjelesnih tegoba, često je praćena umorom, frustracijama,
    depresijom i strahom osoba oboljelih od te bolesti. Takva složena
    problematika zahtijeva timski rad mnogih medicinskih stručnjaka te
    psihologa i socijalnih radnika.
    To je zapravo autoimuno oboljenje u kojemu obrambeni imunološki sustav
    pojedinca vlastite membrane u zglobovima ne prepoznaje kao svoje, nego
    kao da su to strana tijela. Pojavljuje se upala i hrskavica i tkiva u i okolo
    zglobova koji se oštećuju i propadaju. Često postoje oštećenja i same
    površine kosti. Tijelo nadomješta ovo normalno tkivo sa tkivom ožiljka, što
    uzrokuje da je normalni prostor unutar zglobova tijesan i ograničen i da se
    kosti međusobno suviše približuju.
         Reumatoidni artritis uzrokuje ukočenost, otekline, umor, groznicu,
   gubitak tjelesne težine i anemiju, a uvijek je prisutna snažna bol.
 

 Učestalost pojave reumatoidnog artritisa

    Reumatoidni artritis zahvaća žene, češće nego muškarce u odnosu 3:1 te se smatra da je ukupno oko 1% -2.5% populacije zahvaćeno ovom bolešću. Ta brojka raste na 6% zahvaćene muške populacije u dobi iznad 75 godina i 16% ženske populacije iznad 65 godina. Često se pojavljuje kod osoba mlađih od 40 godina, uglavnom u dobi između 20.-45. godine, iako se može javiti u djetinjstvu ili starosti, a ne rijetko i kod male djece.

 Uzroci

    Primarni uzrok reumatoidnom artritisu još nije poznat.Pojava reumatoidnog artritisa često je povezana sa bakterijskom infekcijom, te fizičkim ili emocionalnim stresom, pa čak i lošom prehranom. Istraživanja su utvrdila vezu između pojave bolesti i antigena tkivne podudarnosti HLADR1 i DR4. Utvrđeno je da su između 60-80% oboljelih od reumatoidnog artritisa nosioci tih antigena. Kod 10% pacijenata se može dokazati genetski faktor kod pojave bolesti. Neki virusi i bakterije se također dovode u vezu sa bolešću, ali se na tom području očekuje još istraživanja. Prehrana, stres, trauma, klima i sl.. nisu dokazano povezani sa bolešću, ali se smatra da mogu biti okidač.

 Nastajanje reumatoidnog artritisa

    Smatra se da još nepoznati primarni agensi mijenjaju neke bjelančevine u organizmu te neprepoznajući ih kao svoje, organizam stvara protiv njih antitijela. Razvija se imunološki proces autoagresije, imunokompleksi se talože posvuda, a napose na stijenke krvnih žila izazivajući difuzni vaskulitis, a potom i sinovitis, tj.upalu unutrašnjeg lista zglobne čahure, čime počinje upala zglobova.
Povećava se broj pokrovnih stanica sinovijskog sloja te se nakupljaju     stanice karakteristične za upalu (npr. polimorfonuklearni leukociti).
    Iz sinovijskog sloja se u zglobnu šupljinu izlijeva upalna tekućina,      sinovijski sloj hipertrofira te se njegove resice povećavaju i prodiru u      zglob. Proliferacijom stanica se razvija granulacijsko tkivo bogato      agresivnim stanicama i razgradnim enzimima koje razara zglobnu      hrskavicu i kost. Razaranje počinje na hvatištu sinovijskog zgloba na      kost, a potom se širi na sve zglobne površine. Kada granulacijsko      tkivo poslije bude prožeto vezivom, nastaje tzv. panus, koji buja      dalje te može spojiti okrajke kostiju koje su činile zglob. Tako u      završnoj fazi može nastati ankiloza, koja je isprva fibrozna, a kasnije      okošta. Ako je destrukcija zglobnih površina izrazito velika, dolazi do      teških deformacija zglobnih površina, sve do sublukacija i luksacija.     Takvi su zglobovi funkcijski neupotrebljivi. Slične promjene nalazimo      u tetivnim ovojnicama (može izazvati rupturu tetive) te u burzama i      vezivnom tkivu mišića. Mišići zbog toga, ali i zbog inaktiviteta,      atrofiraju. Sve te promjene remete biomehaniku zglobova i      pridonose razvoju deformiteta. Na kostima se zbog upale      i inaktiviteta razvija osteoporoza, isprva na krajevima kostiju, a kasnije po čitavom skeletu.

 Giht

    U artritise spada i GIHT koji je zapravo akutna forma upalnog artritisa. Najčešće se pojavljuje kod osoba sa pretjeranom tjelesnom težinom koji uživaju u preteškoj hrani i alkoholu. Giht najčešće napada male zglobove stopala i ruku, najčešće palac. Zapravo, radi se o taloženju soli mokraćne kiseline u zglobove, što uzrokuje otekline, crvenilo, osjećaj vrućine i ekstremne boli u zglobovima. Za razliku od navedenih tipova artritisa, od ovoga tipa oboljevaju najčešće (90 %) muškarci.

 

 Dijagnoza

    Dijagnoza reumatoidnog artritisa se temelji na kliničkim pretragama, bolesničkoj prošlosti, rendgenskim pretragama i krvnim pretragama. Standarde za dijagnozu bolesti postavilo je Američko društvo za reumatizam i New York kriteriji .
Dijagnostički kriteriji za postavljanje dijagnoze reumatoidnog artritisa (Američko reumatološko društvo, 1987.)
  • 1. Jutarnja zakočenost ( traje najmanje 1 sat)
  • 2. Artritis na 3 ili više zglobova (najmanje 3 zglobna područja istodobno sa odebljanjem mekih tkiva ili izljevom u zglobu)
  • 3. Artritis zglobova na šaci (oteklina barem jednog zglobnog područja u ručnim, MCP ili PIP zglobovima)
  • 4. Simetrični artritis (istodobna oteklina istoimenih zglobnih područja)
  • 5. Reumatoidni čvorići
  • 6. Reumatoidni faktor u serumu
  • 7. Radiološke promjene (osteoporoza i erozije vidljive na dorzo-volarnim snimkama šaka).
Za dijagnozu RA moraju biti prisutna 4 od ovih 7 kriterija, a kriteriji od 1-4 moraju biti prisutni barem 6 tjedana.

     Rendgenski nalazi

        Rendgenske snimke prikazuju oštećenja kosti i deformacije, te mogu pokazati koliko je bolest uznapredovala. Rendgenski pregled je obavezan kod pacijenata sa zahvaćenim cervikalnim dijelom kralješnice, pomoću njega možemo uočiti svaki pomak poput progresije subluksacije, npr. kod atlantoaksijalne dislokacije. Na rendgenu možemo vidjeti i stupanj osteoporoze kostiju.

     Analize krvi

        U krvi možemo pronaći povećanu sedimentaciju karakterističnu za upalu i sniženu količinu hemoglobina. Karakterističniji za RA je pronalazak Creaktivnog proteina (CRP), viskoznost plazme i procijena imunoglobulina uključujući reumatoidni faktor (RF).

 Liječenje

     Lijekovi koji se daju kod artritisa uglavnom su jako teški sa širokim spektrom nusdjelovanja. Lijekovi tipa Indometacina, Ibuprofena i Piroxicama često uzrokuju krvarenja, Voltaren pak može uzrokovati probleme sa jetrom itd. Zato je izuzetno važno pokušati sve da se spriječi razvoj ili barem olakša stanje kod oboljelih od artritisa. Ako osoba koja boluje ima i pretjeranu tjelesnu težinu, mora biti svjesna da gubitak kilograma olakšava simptome artritisa. Kod oboljelih se često može ustanoviti prevelika kiselost krvi, što može uzrokovati otapanje hrskavice u kostima. Metodom analiza iz kose ustanovljeno je da neke osobe sa artritisom imaju povišen nivo olova u organizmu. Također se i za željezo smatra da je uključeno u razvoj artritisa. Zato osobe sa artritisom ne bi trebale dodatno uzimati željezo, niti MVM sa željezom.
Pacijent bi trebao što prije početi sa fizioterapijom nakon što mu je dijagnosticiran reumatoidni artritis. Rani početak terapije pomaže u duljem očuvanju funkcije i samostalnosti pacijenta. Edukacija pacijenta je izrazito bitna i potrebna od same dijagnoze bolesti jer su istraživanja pokazala da se takvi pacijenti lakše suočavaju sa bolešću i bolje surađuju u svojoj terapiji te rijeđe pate od depresije.

 Prehrana

    Treba jesti biljnu hranu bogatu željezom kao što je brokula, kelj, prokulica, cvjetača, grašak i eventualno ribu. Neke amino kiseline, npr. histidin mogu pomoći da se organizam oslobodi suvišnih metala iz tijela (Cu, Fe). Zato treba jesti rižu, raž i pšenicu. Treba smanjiti unos zasićenih masti.
Treba smanjiti unos mliječnih proizvoda i crvenog mesa jer oni sadrže masti a i zakiseljavaju krv, što je rekli smo povezano sa A.
Treba izbjegavati i citruse, kofein, sol, duhan i sve što sadrži bijeli šećer.
Treba izbjegavati hranu koja sadrži mnogo solanina ( paprike, patliđani, paradajz i bijeli krumpir.
Treba jesti hranu koja je bogata sumporom, kao što su šparoge, jaja, češnjak i luk.
     Sumpor je neophodan za izgradnju hrskavice, vezivnog tkiva i kostiju i pomaže pri apsorpciji kalcija. Drugi dobar izbor hrane su : lisnato povrće, nekiselo svježe voće, žitarice punog zrna i smeđa riža. I svakako riba, naročito ribu dubinskih mora koja sadrži puno omega kiselina. One omekšavaju napetost zglobova kod A, ali i odlažu pojavu umora. Često bi trebalo jesti i ananas. On sadrži enzim bromelain koji djeluje na smanjenje upale. Da bi bio efikasan, ananas mora biti svjež.
Oboljelim od artritisa preporučuje se provoditi dosta vremena na svježem zraku i suncu. Izlaganje suncu ubrzava sintezu vitamina D koji je neophodan za pravilno funkciju Ca.
    Danas se traže što jednostavnija i organizmu što bliža rješenja. Traže se tvari koje su deficitarne kod neke promjene ili oboljenja i njihovim dodatkom nastoji se stanje poboljšati. U slučaju A to je GLUKOZAMIN SULFAT. Glukozamin sulfat je normalan spoj koji nastaje u našem organizmu od glukoze, dakle šećera i amino kiseline glutamina. Glukozamin sudjeluje u stvaranju noktiju, tetiva, ligamenata, kože, očiju, kostiju i srčanih zalisaka. Također igra ulogu u sekreciji sluzi u probavnom, urinarnom i dišnom traktu. Iako glutamina ima dovoljno u namirnicama, glutamina se razara kuhanjem, pa je često deficitaran kod onih koji ne jedu dovoljno sirove hrane. Nedostatak glutamina može dovesti do nedovoljne sinteze glukozamina i evo problema sa vezivnim tkivima i zglobovima.