Hrvatski   English  
- MAPA WEBA
- PRAVA DJECE
- PRISTUPNICE
- KAKO DO NAS?
- ARHIVA DOGAĐAJA
- DONATORI
- KONTAKT
 
Free Page Rank Tool
 
   
 
   
 
 
 

 Tegobe reumatoidnog artritisa

            Bolest se javlja kao simetrični poliartritis, koji obično počinje periferno te se širi proksimalno, npr. na ruci zahvaća prvo proksimalne zglobove prstiju šake, zatim zahvaća ručni zlob, lakat, a tek u poodmaklom stadiju zglob ramena. Početak može biti akutan, kada se pacijent jedno jutro budi sa oteknutim i ukočenim zlobovima ili podmukao sa tegobama poput umora, gubitka apetita, subfebrilnim temperaturama i nesanicom.
Takav podmukao početak bolesti ujedno ukazuje na lošiju prognozu bolesti te zahvaća 60-70% pacijenata.
    Zahvaćeni zglobovi pokazuju znakove upale: bol, oteklinu, toplinu, gubitak funkcije i ponekad eritem. Zglobovi ruke su obično prvi zahvaćeni, posebno proksimalni interfalangealni (PIP) i metakarpofalangealni zglobovi (MCP). Distalni interfalangealni zglobovi (DIP) nisu gotovo nikad zahvaćeni reumatoidnim artritisom. Karpalni, radiokarpalni i ulnarnokarpalni zglobovi su također vrlo rano zahvaćeni. Sličnim redoslijedom su zahvaćeni i zglobovi stopala, te je moguće da prvo budu zahvaćeni metarzofalangealni zglobovi (MTP). Kod oko 10-20% pacijenata prvo budu zahvaćeni zglobovi stopala

 Bol

            Bol je najčešći simptom kod oboljelih od reumatoidnog artritisa te se koriste mnoge terapije u svrhu njegova ublažavanja. Premda je upalna bol prisutna konstantno, nešto se smanji sa mirovanjem i pojača s aktivnošću. Ponekad je teško razlučiti ukočenost od boli. Tjekom upale živčani sustav pojačano reagira na inače bezbolne podražaje kao što su pokret ili pritisak. Kemijski medijatori i povećani pritisak u zglobu mogu podražavati krajeve osjetilnih živaca. Tjeskoba kod pacijenata također može pojačati bol.

 Osjetljivost

            Uz bol može biti prisutna osjetljivost na palpaciju. Pretpostavlja se da je uzrok tome abnormalni tlak unutar zgloba, čime se nadražuju krajevi živaca što dovodi do sekundarne hiperalgezije. Prisutnost preosjetljivosti oko zahvaćenog zgloba jedan je od dijagnostičkih kriterija za reumatoidni artritis i postoje standardizirane skale za mjerenje osjetljivosti, kao npr.Ritchie articular index.

 Oticanje

            Oticanje zglobova je karakteristično za upalu kod reumatskih bolesti. Oticanje se javlja oko zahvaćenog zgloba i njegove sinovijalne membrane. Najčešće zahvaća MCP, PIP, ručne i MTP zglobove. Uzrokovano je sinovitisom koji izaziva hipertofiju sinovijalne membrane i povećanu proizvodnju sinovijalne tekućine.

 Toplina

            Pacijent može osjećati toplinu zahvaćenog zgloba koja se ne može ponekad otkriti objektivnim pregledom.

 Eritem

            Ponekad je kod upale zgloba iznad njega vidljivo crvenilo uzrokovano pojačanom cirkulacijom u tom području i kemotaksijom.

 Gubitak funkcije zglobova

            Pacijenti oboljeli od reumatoidnog artritisa neće više imati funkciju zglobova kao prije nastupa bolesti, što često uzrokuje tjeskobu i frustracije. Gubitak funkcije je direktno povezan sa boli, deformitetima, zglobnom nestabilnošću, mišićnom jakošću, aktivnim sinovitisom, rupturama tetiva, malaksalošću i neurološkim komplikacijama te samom jutarnjom zakočenošću.

 Ukočenost

            Jutarnja ukočenost se kod upalnih bolesti zglobova koristi kao mjera aktivnosti upalnih procesa. Što je aktivnija bolest, to ukočenost traje dulje. Kod reumatoidnog artritisa ta ukočenost traje iznad 30 minuta, za razliku od degenerativnih bolesti gdje traje 5-10 minuta. Smatra se da je uzrokuje nakupljanje edema u zglobu tijekom noći zbog mirovanja te da se pokretima kroz jutro edem smanji.

 

 Deformiteti

            Nastaju zbog promjenjene biomehanike zgloba, erozija, subluksacija,
luksacija, istezanja tetiva i ligamenata, mišićnog spazma, skraćenja
mekih tkiva i sl. Najčešće su na šakama i stopalima, mada se mogu javiti
na svim zglobovima. Često dovode do invaliditeta oboljelih osoba.
  
 
 

 Mišićna atrofija

            Oko upaljenih zglobova atrofiraju mišići, što je karakteristično za reumatoidni artritis. Prisutnost izljeva u zglob inhibira aktivnost mišića. Pacijenti se boje pomicati zglobove zbog boli, a ponekad i straha da će još jače oštetiti zahvaćeni zglob. Sve to dovodi do atofije zbog smanjene uporabe.U mišićima može biti prisutan blagi miozitis.
 

 Smanjeni opseg pokreta

            Opseg pokreta je smanjen čim upala zahvati zglob. Upala uzrokuje bol i inhibira pokret. Hipertrofija i oticanje fizički preveniraju postizanje punog opsega pokreta. Kada se upala ustali, krajnji opseg pokreta biti će smanjen edemom u tkivima, rastom panusa preko krajeva kostiju, intraartikularnim fibrozama te zaštitnim spazmom u okolnim mišićima. Na smanjeni opseg pokreta mogu utjecati upalne promjene okolnih mekih tkiva, npr.tenosinovitis u ekstenzornim tetivama što prolaze kroz karpus. Mišići postaju preslabi da pomiču bolne i ukočene zglobove. Mehanički opseg pokreta može biti smanjen subluksacijama i instabilitetom uzrokovanim erozijama i labavošću ligamenata.

 Izvanzglobne manifestacije reumatoidnog artritisa

            Reumatoidni artritis je sistemska bolest i može se manifestirati na mnogim organima. Manifestacije bolesti izvan zglobova nisu u području fizioterapije, ali zbog holističkog pristupa pacijentima te mogućeg utjecaja na terapiju moramo obratiti pažnju i na njih. Izvanzglobne manifestacije se javljaju najčešće kod pacijenata koji boluju od snažnog oblika bolesti te kod osoba koje su seropozitivne na reumatoidni faktor (RF).

 Umor

            Pacijenti oboljeli od reumatoidnog artritisa žale se na neobjašnjiv zamor. Neki to uopće neće prepoznati kao dio bolesti. Općeniti dojam lošeg osjećanja, ponekad sa anoreksijom ili gubitkom kilograma može dovesti pacijenta do depresije.

 Anemija

    Oko 50% pacijenata ima određeni stupanj anemije. Hemoglobin može biti smanjen u krvi do 6 g/dl, makar je najčešće smanjen na oko 9 g/dl. Za usporedbu, zdravi muškarac bi trebao imati 12-14 g/dl, a zdrava žena 10- 12 g/dl hemoglobina u krvi.

 Feltyjev sindrom

            Ovaj sindrom se javlja u oko 1% oboljelih od reumatoidnog artritisa. Čini ga kombinacija reumatoidnog artritisa, leukopenije i splenomegalije. Takvi pacijenti imaju mnoge izvanzglobne manifestacije i posebno teški oblik bolesti.Takve su osobe podložne infekcijama i mogu imati hiperpigmentacije na koži ili abnormalnosti jetre te često razvijaju vaskulitise. Infekcije su najčešći uzrok smrti ovih pacijenata.

 Čvorići

            Potkožni čvorići pogađaju oko 20% pacijenata oboljelih od reumatoidnog artritisa. Javljaju se većinom kod seropozitivnih osoba. Čvorići često dolaze sa aktivnošću bolest i nestaju sa njezinim stišavanjem. Najčešće se javljaju na ekstenzornim površinama podlaktice, posteriornom aspektu Ahilove tetive, spinama skapule te na tuberositas ischii i sakrumu. Ovi čvorići imaju karakterističnu građu, mogu poslužiti u dijagnostičke svrhe, a slični se javljaju na srcu i plućima.

 Oko

            Pacijenti koji imaju razvijen vaskulitis mogu očekivati razvoj episkleritisa. Skleritis je mnogo opasniji i može voditi do slabljenja vida i sljepoće. Upala sklere uzrokuje crvenilo i bol. Čvorići na skleri mogu uzrokovati njezino omekšanje i herniju oka nazvanu skleromalacia perforans Keratokonjunktivitis sicca se javlja u oko 10% pacijenata. Stanje je uzrokovano nemogućnošću lakrimalne žlijezde da vlaži oko, što može dovesti do konjunktivitisa ili erozije kornee.

 Koža

            Atrofija kože je uobičajna za RA, pojačava se trajanjem bolesti i starenjem pacijenta. Smatra se da je mogu pojačati terapije steroidima. Na koži se mogu vidjeti posljedice vaskulitisa u obliku sitnih krvarenja te nekroze zbog opstrukcije krvnih žila, što rezultira otvorenim ranama koja mogu postati ulazna vrata mnogim bakterijama.

 Pluća

            Pleuritis je uobičajni nalaz post-mortem. Ovi bolesnici često imaju plućne infekcije. Pleuralna adhezija je uočena u 10% pacijenata sa pneumokoniozom, posebice u seropozitivnih muškaraca. Fibrozni alveolitis se može javiti i uzrokovati dispneu i kašalj.

 Srce

            Zahvaćenost srca se rijetko dijagnosticira za života pacijenta, iako kod 40% pronalazimo perikarditis nakon smrti. Perikarditis je nađen kod seropozitivnih osoba sa razvijenim nodulima. Obično su čvorićima zahvaćene valvule, što čini smetnje pri njihovom otvaranju i zatvaranju. Depoziti u miokardu mogu uzrokovati smetnje provođenja.

 Vaskulitis

            Upala krvnih žila javlja se uglavnom kod seropozitivnih osoba, koji su ranije liječene sa antireumatskim lijekovima te su pušači u srednjim godinama.Vaskulitis uzrokuje nekrozu zidova krvnih žila i može se uočiti kao raširena hemoragija ili lezije ležišta nokta (distalno od zahvaćene arterije). Takve lezije mogu upućivati na ozbiljnu sistemsku zahvaćenost organizma. Fizioterapeut na lezije uvijek treba upozoriti ostatak medicinskog osoblja.Vaskulitis može uzrokovati nekroze kože, ulceracije na nogama, područja periferne gangrene ili mononeuritis multiplex. Neuropatije nastaju zbog slabe opskrbe krvlju senzornih živaca i najčešće se nalaze u području rukavica i čarapa.

 Raynaudov fenomen

            Raynaudov fenomen je uzrokovan vazospazmom krvnih žila prstiju. Najčešće ga isprovocira promjena temperature, emocionalno uzbuđenje, trauma i određene kemikalije (osobito one u cigaretama) i može se javiti mnogo godina prije reumatoidnog artritisa. Karakteristike su mu promjena boje kože, cijanoza i bol.

 Amiloidoza

            Amiloid je proteinski kristal koji se može taložiti u organe, npr. bubrege, crijeva i srce. Uzrokuje smetnje u radu zahvaćenog organa. Pojava amiloidoze nije česta i ima lošu prognozu zbog disfunkcije organa.