Hrvatski    English
  
- MAPA WEBA
- PRAVA DJECE
- PRISTUPNICE
- KAKO DO NAS?
- ARHIVA DOGAÐAJA
- DONATORI


 
Free Page Rank Tool
 
   
 
     
 
 
 

 Celijakija ili glutenska enteropatija

     Celijakija je autoimuna bolest probavnog trakta koja pogađa genetički podložne pojedince. Još se naziva sindrom malapsorpcije ili glutenska enteropatija. Kod celijakije je sluznica tankog crijeva oštećena, a do oštećenja dolazi zbog konzumiranja hrane koja sadrži gluten. Pri tome se smanjuju male resice (villi) koje se nalaze na sluznici tankog crijeva i služe za apsorpciju hranjivih tvari i stvaranje probavnih enzima. Tako organizam postaje nesposoban apsorbirati hranjive tvari kao što su proteini, masti, ugljikohidrati, vitamini i minerali koji su neophodni za život i zdravlje. Koristimo termin "gluten" što se odnosi na "uništavajući" protein kod celijakije, a nalazimo ga u pšenici, raži, zobi i ječmu.

Simptomi celijakije

Simptomi celijakije variraju ovisno o tome koji je nutrijent izostao iz normalne apsorpcije. Najčešći simptomi su:
    - kronični proljev ili zatvor stolice;
    - svijetle i obilate stolice;
    - bolovi u trbuhu;
    - nenapredovanje na težini;
    - izbočen trbuh;
    - anoreksija - nedostatak apetita;
    - promjena raspoloženja;
    - povraćanje;
    - gubitak energije;
    - atipičan razvoj kod djece i zakašnjeli pubertet;
    - oštećenje zubne cakline.
Osim tipične kliničke slike, treba znati da se kod celijakije mogu javiti simptomi koji često nisu vezani uz probavni sustav te se o celijakiji niti ne misli. Neki su godinama bez simptoma.

Kako postaviti dijagnozu celijakije?

    Dijagnoza se uspostavlja uz pretrage krvi na specifična protutijela glutena (HEMAT). U slučaju pozitivnog testa, radi se biopsija sluznice tankog crijeva koja je potrebna da se vidi kolika je oštećenost. Bez biopsije sluznice tankog crijeva dijagnoza celijakije ne može i ne smije se postaviti. Biopsija sluznice tankog crijeva kod djece se radi isključivo u bolničkim uvjetima pomoću posebnih sonda. Nakon postavljanja dijagnoze celijakije, treba učiniti i druge pretage krvi, kako bi se vidjelo do kojih poremećaja je došlo kao posljedica malapsorpcije. Kod više od 85% ljudi oboljelih od celijakije je krvni test pozitivan. Nakon dijagnoze se oboljeli stavlja na strogu dijetu bez glutena ("gluten-free diet"). Ako se stanje pacijenta poboljša dok je na dijeti, celijakija je dijagnosticirana. Međutim, kod mlađe djece je sve to malo kompiciranije. Ako je celijakija dijagnosticirana kod djece mlađe od dvije godine, ta djeca se stavljaju na bezglutensku dijetu do navršene šeste godine života. Nakon toga učini se ponovna biopsija sluznice tankog crijeva da bi se provjerilo je li došlo do potpunog oporavka sluznice. Ako biopsija pokaže da je sve u redu, započinje ponovna prehrana hranom koja sadrži gluten. Šest mjeseci nakon toga, ako ne dodje do simptoma malapsorpcije, što je i najčešći slučaj, ponovo se, uz praćenje razine protutijela, učini biopsija sluznice tankog crijeva. Ako nalaz ponovo pokazuje oštećenja sluznice tankog crijeva, postavlja se konačna dijagnoza celijakije. Takav način postavljanja dijagnoze, koji izgleda kompliciran i za djecu jako neugodan, preporuka je Europskog društva za gastroenterologiju i prehranu (ESPGAN) koju provode liječnici cijelog svijeta.

Liječenje

    Liječenje se provodi strogom dijetom bez glutena, i to je jedini mogući tretman za oboljele. To znači da dijeta mora biti stroga i kompletna, s doživotnim izbjegavanjem namirnica koje sadržavaju gluten. Ponovno izlaganje hrani koja sadrži gluten izaziva recidiv, i može dovesti do brojnih komplikacija kao što su sve vrste tumora koje se razvijaju u tankom crijevu. Dopušta se riža, kukuruz, soja, krumpir, sve vrste voća i povrća kao i sve vrste mesa i ribe. Danas postoje i mnoge vrste gotove hrane bez glutena, a na ambalaži imaju znak prekriženog klasa pšenice.
    Celijakija se može javiti u bilo kojem razdoblju života, a najčešće kod male djece koja su se prvi put susrela s namirnicama što sadrže gluten. Bitno je ne uvoditi u prehranu dojenčeta namirnice od pšenice, raži, ječma i zobi prije 6. mjeseca života. A po zadnjim istraživanjima, alergija na gluten se smanjuje za 40% kod djece kojoj su u prehranu uveli gluten još za vrijeme dojenja!
Oboljeli od celijakije obično ne podnose mlijeko, a ta nepodnošljivost laktoze u mlijeku je rezultat nadraženosti crijevnih resica na površini sluznice i nemogućnost probavljanja mliječnog šećera. Srećom, kod bezglutenske dijete resice se oporavljaju pa je ta netolerancija laktoze prolazna. Ali dobro bi bilo izbjegavati mlijeko u vrijeme kada se kreće s dijetom. U vrijeme ozdravljenja, obično oboljelima treba nadopuna vitaminima i mineralima, koje određuje liječnik koji ih prati. Dobro bi bilo kod odraslih, a naročito kod žena, kontrolirati razinu kalcija u kostima (radi malapsorpcije kalcija).
Djeca se oporavljaju brže od odraslih. Potrebno im je najmanje šest mjeseci, dok je odraslima potrebno najmanje dvije godine.
    
    Dijeta bez glutena nije jednostavna jer je gluten prisutan u mnogim procesuiranim proizvodima, u mnogim kozervansima i lijekovima. Puno hrane, naizgled bez glutena, ga sadrži, npr. hidrolizirani protein povrća (HVP) i modificirana hrana. Proizvod koji se konzumira mora se dobro kontrolirati. Bezglutenska dijeta nije samo izbjegavanje proizvoda kao što su kruh, tjestenina, kolači, pohana hrana i sl.
    Jedan od važnih faktora u olakšavanju provođenja terapije je edukacija o bolesti i velika podrška obitelji i okoline. Također postoje i razne udruge i grupne potpore koje vas mogu poučiti kako biti i ostati "gluten free". U Hrvatskoj, kao primjer jedne takve udruge, postoji Hrvatsko društvo za celijakiju. Za dodatne informacije možete posjetiti i njihovu web stranicu www.celijakija.hr