Tegobe reumatoidnog artritisa
Bolest se javlja kao simetrični poliartritis, koji obično počinje periferno
te se širi proksimalno, npr. na ruci zahvaća prvo proksimalne zglobove
prstiju šake, zatim zahvaća ručni zlob, lakat, a tek u poodmaklom
stadiju zglob ramena. Početak može biti akutan, kada se pacijent jedno
jutro budi sa oteknutim i ukočenim zlobovima ili podmukao sa tegobama
poput umora, gubitka apetita, subfebrilnim temperaturama i nesanicom.
Takav podmukao početak bolesti ujedno ukazuje na lošiju prognozu bolesti
te zahvaća 60-70% pacijenata. Zahvaćeni zglobovi
pokazuju znakove upale: bol, oteklinu, toplinu, gubitak funkcije i ponekad
eritem.
Zglobovi ruke su obično prvi zahvaćeni, posebno proksimalni
interfalangealni (PIP) i metakarpofalangealni zglobovi (MCP). Distalni
interfalangealni zglobovi (DIP) nisu gotovo nikad zahvaćeni reumatoidnim
artritisom. Karpalni, radiokarpalni i ulnarnokarpalni zglobovi su također
vrlo rano zahvaćeni. Sličnim redoslijedom su zahvaćeni i zglobovi stopala,
te je
moguće da prvo budu zahvaćeni metarzofalangealni zglobovi (MTP). Kod
oko 10-20% pacijenata prvo budu zahvaćeni zglobovi stopala
Bol
Bol je najčešći simptom kod oboljelih od reumatoidnog
artritisa te se koriste mnoge terapije u svrhu njegova ublažavanja. Premda
je upalna bol prisutna konstantno, nešto se smanji sa mirovanjem i pojača
s aktivnošću. Ponekad je teško razlučiti ukočenost od boli. Tjekom upale
živčani sustav pojačano reagira na inače bezbolne podražaje kao što su
pokret ili pritisak. Kemijski medijatori i povećani pritisak u zglobu mogu
podražavati krajeve osjetilnih živaca. Tjeskoba kod
pacijenata također može pojačati bol.
Osjetljivost
Uz bol može biti prisutna osjetljivost na palpaciju. Pretpostavlja se da je
uzrok tome abnormalni tlak unutar zgloba, čime se nadražuju krajevi
živaca što dovodi do sekundarne hiperalgezije. Prisutnost preosjetljivosti
oko zahvaćenog zgloba jedan je od dijagnostičkih kriterija za reumatoidni artritis i postoje
standardizirane skale za mjerenje osjetljivosti, kao npr.Ritchie articular
index.
Oticanje
Oticanje zglobova je karakteristično za upalu kod reumatskih bolesti.
Oticanje se javlja oko zahvaćenog zgloba i njegove sinovijalne membrane.
Najčešće zahvaća MCP, PIP, ručne i MTP zglobove. Uzrokovano je
sinovitisom koji izaziva hipertofiju sinovijalne membrane i povećanu
proizvodnju sinovijalne tekućine.
Toplina
Pacijent može osjećati toplinu zahvaćenog zgloba koja se ne može
ponekad otkriti objektivnim pregledom.
Eritem
Ponekad je kod upale zgloba iznad njega vidljivo crvenilo uzrokovano
pojačanom cirkulacijom u tom području i kemotaksijom.
Gubitak funkcije zglobova
Pacijenti oboljeli od reumatoidnog artritisa neće više imati funkciju
zglobova kao prije nastupa bolesti, što često uzrokuje tjeskobu i
frustracije. Gubitak funkcije je direktno povezan sa boli, deformitetima,
zglobnom nestabilnošću, mišićnom jakošću, aktivnim sinovitisom,
rupturama tetiva, malaksalošću i neurološkim komplikacijama te samom
jutarnjom zakočenošću.
Ukočenost
Jutarnja ukočenost se kod upalnih bolesti
zglobova koristi kao mjera aktivnosti upalnih
procesa. Što je aktivnija bolest, to ukočenost
traje dulje. Kod reumatoidnog artritisa ta
ukočenost traje iznad 30 minuta, za razliku od
degenerativnih bolesti gdje traje 5-10 minuta.
Smatra se da je uzrokuje nakupljanje edema u
zglobu tijekom noći zbog mirovanja te da se
pokretima kroz jutro edem smanji.
Deformiteti Nastaju zbog promjenjene biomehanike zgloba, erozija, subluksacija, luksacija, istezanja
tetiva i ligamenata, mišićnog spazma, skraćenja mekih tkiva i sl. Najčešće su na
šakama i stopalima, mada se mogu javiti na svim zglobovima. Često dovode do invaliditeta
oboljelih osoba.
Mišićna atrofija
Oko upaljenih zglobova atrofiraju mišići, što je karakteristično za reumatoidni artritis.
Prisutnost izljeva u zglob inhibira aktivnost mišića. Pacijenti se boje pomicati zglobove zbog boli, a ponekad i straha
da će još jače oštetiti zahvaćeni zglob. Sve to dovodi do atofije zbog
smanjene uporabe.U mišićima može biti prisutan blagi
miozitis.
Smanjeni opseg pokreta
Opseg pokreta je smanjen čim upala zahvati zglob. Upala uzrokuje bol i
inhibira pokret. Hipertrofija i oticanje fizički preveniraju postizanje punog
opsega pokreta. Kada se upala ustali, krajnji opseg pokreta biti će
smanjen edemom u tkivima, rastom panusa preko krajeva kostiju,
intraartikularnim fibrozama te zaštitnim spazmom u okolnim mišićima.
Na smanjeni opseg pokreta mogu utjecati upalne promjene okolnih mekih
tkiva, npr.tenosinovitis u ekstenzornim tetivama što prolaze kroz karpus.
Mišići postaju preslabi da pomiču bolne i ukočene zglobove. Mehanički
opseg pokreta može biti smanjen subluksacijama i instabilitetom
uzrokovanim erozijama i labavošću ligamenata.
Izvanzglobne manifestacije reumatoidnog artritisa
Reumatoidni artritis je sistemska bolest i može se manifestirati na mnogim organima.
Manifestacije bolesti izvan zglobova nisu u području fizioterapije, ali zbog
holističkog pristupa pacijentima te mogućeg utjecaja na terapiju moramo
obratiti pažnju i na njih.
Izvanzglobne manifestacije se javljaju najčešće kod pacijenata koji boluju
od snažnog oblika bolesti te kod osoba koje su seropozitivne na
reumatoidni faktor (RF).
Umor
Pacijenti oboljeli od reumatoidnog artritisa žale se na neobjašnjiv zamor. Neki to uopće neće
prepoznati kao dio bolesti. Općeniti dojam lošeg osjećanja, ponekad sa
anoreksijom ili gubitkom kilograma može dovesti pacijenta do depresije.
Anemija
Oko 50% pacijenata ima određeni stupanj anemije.
Hemoglobin može biti smanjen u krvi do 6 g/dl, makar je najčešće smanjen
na oko 9 g/dl. Za usporedbu, zdravi muškarac bi trebao imati 12-14 g/dl,
a zdrava žena 10- 12 g/dl hemoglobina u krvi.
Feltyjev sindrom
Ovaj sindrom se javlja u oko 1% oboljelih od reumatoidnog artritisa. Čini ga kombinacija reumatoidnog artritisa, leukopenije i splenomegalije. Takvi pacijenti imaju mnoge izvanzglobne manifestacije i
posebno teški oblik bolesti.Takve su osobe podložne infekcijama i mogu
imati hiperpigmentacije na koži ili abnormalnosti jetre te često razvijaju
vaskulitise. Infekcije su najčešći uzrok smrti ovih pacijenata.
Čvorići
Potkožni čvorići pogađaju oko 20% pacijenata oboljelih od reumatoidnog artritisa. Javljaju se
većinom kod seropozitivnih osoba. Čvorići često dolaze sa aktivnošću
bolest i nestaju sa njezinim stišavanjem. Najčešće se javljaju na
ekstenzornim površinama podlaktice, posteriornom aspektu Ahilove tetive,
spinama skapule te na tuberositas ischii i sakrumu. Ovi čvorići imaju
karakterističnu građu, mogu poslužiti u dijagnostičke svrhe, a slični se
javljaju na srcu i plućima.
Oko
Pacijenti koji imaju razvijen vaskulitis mogu očekivati razvoj episkleritisa.
Skleritis je mnogo opasniji i može voditi do slabljenja vida i sljepoće.
Upala sklere uzrokuje crvenilo i bol. Čvorići na skleri mogu uzrokovati
njezino omekšanje i herniju oka nazvanu skleromalacia perforans Keratokonjunktivitis sicca se javlja u oko 10% pacijenata. Stanje je
uzrokovano nemogućnošću lakrimalne žlijezde da vlaži oko, što može dovesti do
konjunktivitisa ili erozije kornee.
Koža
Atrofija kože je uobičajna za RA, pojačava se trajanjem bolesti i starenjem
pacijenta. Smatra se da je mogu pojačati terapije steroidima. Na koži se
mogu vidjeti posljedice vaskulitisa u obliku sitnih krvarenja te nekroze
zbog opstrukcije krvnih žila, što rezultira otvorenim ranama koja mogu
postati ulazna vrata mnogim bakterijama.
Pluća
Pleuritis je uobičajni nalaz post-mortem. Ovi bolesnici
često imaju plućne infekcije. Pleuralna adhezija je uočena u 10%
pacijenata sa pneumokoniozom, posebice u seropozitivnih
muškaraca. Fibrozni alveolitis se može javiti i uzrokovati dispneu i kašalj.
Srce
Zahvaćenost srca se rijetko dijagnosticira za života pacijenta, iako kod
40% pronalazimo perikarditis nakon smrti. Perikarditis je
nađen kod seropozitivnih osoba sa razvijenim nodulima. Obično su čvorićima zahvaćene valvule, što čini smetnje pri
njihovom otvaranju i zatvaranju. Depoziti u miokardu mogu uzrokovati
smetnje provođenja.
Vaskulitis
Upala krvnih žila javlja se uglavnom kod seropozitivnih osoba, koji su
ranije liječene sa antireumatskim lijekovima te su pušači u srednjim
godinama.Vaskulitis uzrokuje nekrozu zidova krvnih
žila i može se uočiti kao raširena hemoragija ili lezije ležišta nokta
(distalno od zahvaćene arterije). Takve lezije mogu upućivati na ozbiljnu
sistemsku zahvaćenost organizma. Fizioterapeut na lezije uvijek treba
upozoriti ostatak medicinskog osoblja.Vaskulitis može uzrokovati nekroze
kože, ulceracije na nogama, područja periferne gangrene ili mononeuritis
multiplex. Neuropatije nastaju zbog slabe opskrbe krvlju senzornih živaca
i najčešće se nalaze u području rukavica i čarapa.
Raynaudov fenomen
Raynaudov fenomen je uzrokovan vazospazmom krvnih žila prstiju.
Najčešće ga isprovocira promjena temperature, emocionalno uzbuđenje,
trauma i određene kemikalije (osobito one u cigaretama) i može se javiti
mnogo godina prije reumatoidnog artritisa. Karakteristike su mu promjena boje kože,
cijanoza i bol.
Amiloidoza
Amiloid je proteinski kristal koji se može taložiti u organe, npr. bubrege,
crijeva i srce. Uzrokuje smetnje u radu zahvaćenog organa. Pojava
amiloidoze nije česta i ima lošu prognozu zbog disfunkcije organa. |